Autor:: Vedran Tolić, Foto:: Katja Vretenar 3/8/2010 8:31
Studenti koji žive u studentskom domu u Sopotu smješteni su u dijelu u kojem s njima žive prognanici, a uvjeti za život su katastrofalni. U kupaonama sa stropova vise cijevi, kablovi i slično. Umjesto prozora stoji najlon.
Reporteri portala Zagrebancija.com posjetili su nedavno ovu ustanovu, koja je još do kolovoza prošle godine imala status izbjegličkog centra, dok je danas kombinacija učeničkog i studentskog doma.
Naime, 1991. godine tamo je došlo oko 750 izbjeglica, mahom iz Kostajnice i Banovine. Danas je dom je ispunjen do posljednjeg mjesta, ravnatelj je djelomice nemoćan, a uvjeti su sve lošiji.
Prvo što se osjeti ulaskom u dom koji nitko ne kontrolira te čija su vrata cijelo vrijeme otvorena, bilo je miješanje raznih mirisa, počevši od neuspjelog ručka pa sve do do mokraće. Moramo priznati da smo ostali nemilo zatečeni. Studentski paviljon koji smo obišli, sastoji se od četiri kata, a u prosjeku svaki kat ima 8 do 10 soba, a u svakoj se nalazi troje ili više studenata.
S obzirom da se dom računa kao učenički i samim time spada pod rukovodstvo Grada Zagreba, krajnje je vrijeme da nadležne institucije nešto poduzmu. S druge strane, kada bi barem jedan paviljon bio priznat kao studentski, onda bi spadao pod okrilje države, a postojale bi veće mogućnosti za preuređenjem, kaže nam ravnatelj Marko Aralica.
– Svjestan sam katastrofalne situacije. Mi glasimo kao srednjoškolski dom, stoga su učenici prioritet, a slobodni kapacitet ustupimo studentima. Riječ je o dijelu doma koji je u derutnom stanju i to zapravo nisu uvjeti za život – priznaje Aralica i dodaje:
– Osobno sam više puta rekao da sam na mjestu inspekcije, da bih odmah zatvorio dom. Postoje projekti i planovi, ali svi jako dobro znamo da je sada vrijeme kada svaka kuna puno znači, a samim time se svaki projekt prolongira – započeo je Marko Aralica, ravnatelj doma u Sopotu.
Priča nam kako su nedavno imali slučaj da je prozor pao s doma s visine od desetak metara.
– Očito je potrebno čekati da netko nastrada. Paviljon o kojem pričamo nije za stanovanje, ali s druge strane, ne mogu ostati ravnodušan kada me studenti preklinju za mjesto. Većina njih mi kaže da im ustupim mjesto, pa makar i ispod stepenica i da će oni biti zadovoljni. Uvijek je velika navala na studentske domove, a sve je teže dobiti mjesto. Nemaju svi novaca da idu u podstanare, tako da im mjesto kod nas bude odlično i zadovoljni su onime što dobiju – dodaje Aralica.
Studenti za ovaj, nazovimo to smještaj plaćaju 315 kuna, a ravnatelj Marko Aralica smatra kako je to povoljna cijena.
– Cijena nije velika. Naime, uzmite u obzir da struja, voda i grijanje, bez cijene za održavanje, koštaju oko 300 kuna. Projekt za obnovu kuhinje gotov je i radovi su trebali krenuti preko zime, ali će se ipak sve obaviti na ljeto. Također, nekadašnji dogovor je bio da država obnovi dio doma, ali kako sada spadamo pod grad, onda je situacija drugačija i teže je isposlovati renoviranje – kaže Marko Aralica.
Trenutačno su aktualne tri opcije za rješavanje ovog problema, kako su nam ispričali.
Prva od njih je da se sve sruši iz razloga što je sadašnje stanje zabrinjavajuće, a ako nitko ništa neće poduzimati, bit će još gore.
Druga opcija je da se stupi u pregovore sa Studentskim centrom i visokim školstvom, kako bi se uložila određena sredstva za renoviranje.
Treća, ujedno posljednja, opcija je da se dijelovi koji su u derutnom stanju prodaju i ustupe npr. staračkom domu i sličnim ustanovama.
Projekt je gotov, ali je sve još uvijek na čekanju, a vremena je sve manje.
