Autor:: Tajana Šanjug 3/12/2010 13:12
Otvorenje izložbe ‘Porculanski sjaj socijalizma dizajn porculana: dizajn porculana:jugokeramika/inker 1953. – 1991.’ održat će se u utorak, 16. ožujka u 20 sati.
Izložba ostaje otvorena do 2. svibnja 2010.
Zahvaljujući velikoj donaciji zaprešičke tvornice Inker zagrebački Muzej za umjetnost i obrt odnedavno posjeduje 400 predmeta visoke oblikovne kvalitete i popratnu dokumentaciju. Izložba ‘Porculanski sjaj socijalizma, dizajn porculana: Jugokeramika / Inker,
1953. – 1991.’ obuhvaća izbor iz donacije sačinjen od 160 zdjela, vaza i pladnjeva te 20 servisa. Riječ je o proizvodima koji su svojedobno postigli zapažen uspjeh te o proizvodima iz probnih serija, o skicama, izvedbenim nacrtima i fotografijama. Koraljka Vlajo, voditeljica zbirki grafičkog i produkt-dizajna MUO, u katalogu izložbe navodi da je dizajnerski odjel ( Odjel prototipa Jugokeramike ) djelovao u zaprešićkoj tvornici od 1953. godine, da je tijekom četiri desetljeća ostvarena suradnja s brojnim dizajnerima, ali da su kreativnu jezgru činile četiri vrhunske dizajnerice : Jelena Antolčić, Anica Kuhta Severin, Dragica Perhač i Marta Šribar.
Suradnja Muzeja za umjetnost i obrt i tvrtke INKER započela je 2003. produkcijom replika i suvenira za izložbu Secesija u Hrvatskoj a nastavljena je vraćanjem u proizvodnju tvorničke produkcije pedesetih i šezdesetih godina. Od 2005. u Museum Shopu MUO tržištu se nudi program vrhunskog dizajna tvornice Jugokeramika.
Počeci Jugokeramike
Prvi poznati naziv tvrtke, Keramička industrija Pojatno, datira iz 1949. godine. Naziv je vjerojatno promijenjen početkom 1950., a ime Jugokeramika (industrija je tih godina preplavljena tvornicama s prefiksom Jugo- u nazivu) određeno je u Glavnoj direkciji za građevnu industriju9 jer izvorni naziv (Keramička industrija) nije smatran prikladnim za istupe u inozemstvu.
Jelena Antolčić rođena 1934., školu primijenjene umjetnosti završila je 1954. u Zagrebu u klasi prof. Stelle Skopal i prof. Blanke Dužanec. Iste godine zaposlila se u Jugokeramici kao dizajnerica ‘kreator’ u Pogonu porculana, u Odjelu prototipa. Prvi put je izlagala na 2. zagrebačkom triennalu 1959. godine. Dizajnirala je velik broj vaza i zdjela koje karakterizira organička, sofisticirana forma. Pladnjeve dekorira preslikačima inspiriranim folklornim te op-artovskim motivima. U Jugokeramici je zaposlena do 1970., a zatim prelazi u tvornicu Josip Kraš, gdje radi kao grafička dizajnerica do mirovine 1984.
Dragica Perhač rođena je 1935., zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti završila je 1957. u klasi prof. Stelle Skopal i prof. Blanke Dužanec, kao stipendistica Jugokeramike. Iste godine se i zapošljava u Jugokeramici, prvo u Odjelu dekora, a zatim u Odjelu prototipa u Pogonu porculana. Uglavnom izrađuje servise za domaćinstvo, koje karakterizira tankoća stijenki i elegantna linija forme. Dizajnira serije vaza kroz koje istražuje metamorfoze osnovne prstenaste forme. Umješna je u dizajnu dekora, pa često na vazama i servisima koristi vlastite dekore. U Jugokeramici je bila zaposlena do mirovine, 1988. godine.
Anica Severin rođena je 1934., školu primijenjene umjetnosti završila je 1958. u Zagrebu u klasi prof. Stelle Skopal i prof. Blanke Dužanec, kao stipendistica Jugokeramike. Iste godine se i zapošljava u Jugokeramici, u Odjelu prototipa, a krajem 60-ih postala je voditeljica Odjela. Bavi se dizajnom servisa – od tzv. domaćinskog (Pingvin, Kolumbija, Tamar, Irena) do ugostiteljskog tipa (koautorica na servisima Arena i Grič) te vaza/boca (Votka, Tikvica, Mastika). U Jugokeramici je bila zaposlena do mirovine 1990.
Marta Šribar rođena je 1924., školu primijenjene umjetnosti završila je 1950. u Zagrebu u klasi prof. Stelle Skopal i prof. Blanke Dužanec. Završila je zagrebačku Akademiju primjenjene umjetnosti 1955., na Keramičkom odjelu. Zapošljava se u Jugokeramici 1957. kao dizajnerica u Odjelu prototipa (Pogon porculana). Autorica je najpoznatijeg Jugokeramikinog servisa Triennale, te nekoliko servisa za crnu i/ili bijelu kavu (Mocca, Dom, Beograd). Dizajnira i velike ugostiteljske servise (1961, Arena, Grič), te veći broj vaza namijenjenih ugostiteljstvu.
Jugokeramika je bila i poprištem prvih pokušaja konkretne implementacije dizajna u domaću industriju, i to u vrlo zahtjevnim uvjetima velike serijske proizvodnje (planirani početni kapacitet tvornice iznosio je 5500 tona posuđa godišnje). Ta je tvornica među prvima u Jugoslaviji počela zapošljavati dizajnere (već 1954.), što pokazuje zavidnu razinu svijesti tadašnjeg rukovodstva o važnosti uvođenja dizajna u proizvodnju.
