Autor: Sarah Srdar 1/31/2014 11:11
Da Zagrebu treba samostalan ured za kulturu, jasno su zaključili svi okupljeni u Staroj gradskoj vijećnici na tribini koja je organizirana na inicijativu Darinka Kosora. Simbolično, upravo Starogradska vijećnica bilježi 400 godina djelovanja, u njoj je izvedena prva predstava – Juran i Sofija, kao i prva opera – Ljubav i zloba. Ne treba zaboraviti, podsjetila je Vitomira Lončar, kako su ovdje 30. siječnja 2009. godine Milan Bandić i Duško Ljuština predstavili Kulturnu strategiju Grada koja do danas nije ugledala svjetlo dana.
– Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport nema strategiju za niti jedno područje kojim upravlja. Kultura je iznimno slabo zastupljena, a Ured u ovom obliku nije dobar ni zbog pitanja budžeta. Riječ je o jednom od gradskih ureda s najvećim budžetom, ali pitanje je koliko ‘proguta’ sport, koliko obrazovanje, a koliko kultura? Način kojim se upravlja zapravo je prikrivena privatizacija. To se vidi zbog toga što su mandati ravnatelja 20 i više godina, nema prostora za dinamiku i zbog toga ćemo se potpuno izgubiti – rekao je Tihomir Milovac, član Savjeta za kulturu predsjednika Gradske skupštine.
Na državnoj razini Ministarstvo kulture djeluje samostalno, a na gradskoj je kultura pripojena obrazovanju i sportu. Svi prisutni na tribini su se složili kako to ne bi trebalo biti tako jer to nije praksa ni u Europi. Naime, od 33 grada u 18 europskih zemalja samo Trst, Prag i Zagreb nemaju samostalne urede za kulturnu djelatnost. U Trstu djeluje ured za kulturu i sport, u Pragu je kulturi dodana baština i turizam.
Tepeš nije došao, ali podržava ideju samostalnog ureda
– Mislim da je vrijeme za korak naprijed, da kultura ne smije biti dio politike i obrnuto – ističe Snježana Banović, članica Savjeta za kulturu predsjednika Gradske skupštine.
Politička poruka ili tek nešto drugo može se izvući iz poteza Gradske uprave. Naime, na ovoj tribini pojavili su se svi osim nadležnih. Pročelnik spornog Gradskog ureda Ivica Lovrić bio je u obilasku gradilišta na Kajzerici, no nije poslao ni svog zamjenika Tedija Lušetića. Nisu se pojavili ni članovi Odbora za kulturu s liste grupe birača Milana Bandića, dok se Ivan Tepeš ispričao jer je na putu u Bruxellesu, ali je preko Darinka Kosora poručio kako podržava ideju formiranja samostalnog Ureda za kulturu.
– Kada ‘ogolimo’ komunalnu, urbanističku, socijalnu ili obrazovnu komponentu grada kao jedini ozbiljni ‘izvozni’ proizvod Zagreba kao jedinice lokalne samouprave, ostaje zajedničko djelovanje turističke zajednice i ureda za kulturu, odnosno kulturne ponude – smatra Kosor i dodaje
– Kada bi se ja kao političar koji nije iz svijeta kulture zalagao za ured, onda bi se postavilo pitanje zašto se mi zalažemo kad nismo iz toga. Ali, ako kulturni radnici u privatnom ili javnom sektoru svi zajedno želite da postoji posebni ured za kulturu, onda će takva politička odluka doći sama po sebi.
Novca ima, ali događanja ne odjekuju u javnosti
Grad godišnje iz Proračuna izdvaja pola milijarde kuna za kulturu, što je mnoge navelo na razmišljanje o tome kako je bilo prije ili kako bi kulturna ponuda u Zagrebu trebala izgledati.
– Od 2009. godine smanjeno mi je financiranje kao privatnom kazalištu za 72 posto. Sjećam se osamdesetih godina kada su puni autobusi djecu iz vrtića vozili na kazališne predstave. Danas se u kazališta ne ide, ali se zato obavi stotinjak vožnji godišnje iz Dječjeg vrtića Vrbik na Šalatu gdje djeca idu na sportske aktivnosti – objašnjava Vitomira Lončar.
– Kad u ruke uzmemo novine, možemo pronaći 150 događanja, ali ništa od toga ne odjekne. Novca ima, dnevno se troši na kulturu milijun i pol kuna. Za te novce trebali bi svaki dan imati ‘vatromet. Je li ovaj kaos slučajan ili programiran – pita se Paolo Sfeci, član Savjeta za kulturu predsjednika Gradske skupštine.
Gradski ured za kulturu djelovao je samostalno sve do 2005. godine kada je skupštinska većina predvođena SDP-om podržala ideju da se kultura pripoji obrazovanju i sportu.
Stojak: Dubinska analiza otkrit će gdje je novac ‘curio’
– Treba li Zagrebu poseban ured za kulturu je retoričko pitanje. Važnije je pitanje kakav nam ured za kulturu treba? Jer samim samostalnim uredom ne znači da ćemo riješiti postojeće probleme – ističe ravnatelj KD Vatroslav Lisinski Dražen Siriščević.
Svi su složni kako trebamo i analizu postojećeg stanja.
– Na koji način mi možemo utjecati na novi ustroj, pitanje je na koje će na kraju ipak politika dati odgovor. Kada dobijemo dubinsku analizu, vidjet ćemo koliko je novca i na koje sve strane ‘curilo’ – osvrnuo se zastupnik Tomislav Stojak koji je inače i član skupštinskog Odbora za kulturu.
Na kraju, djelatnici u kulturi nisu toliko sigurni u budućnost posebnog ureda za kulturu. Misle kako nekim strukturama ne bi odgovarala kulturna industrija umjesto postojeće kulturne politike. Sigurno je samo kako u našem gradu postoji pregršt mjesta na kojima se susreću kultura, umjetnost i tradicija, počevši od kazališta, preko muzeja do galerija, kao i ljudi koji žele i vole raditi. Ipak, na kraju su ljudi ono što daju živost i kreativnost svakom projektu i poslu.
