Autor:: Silvije Degen 11/24/2010 15:49
Kada čovjek putuje obično mu nedostaju iluzije.
Neki pak kažu da je iluzija stvarnost izazvana nedostatkom alkohola.
Kada sam se primio pisanja ove rubrike, otišao sam svojem doktoru i priopćio mu da patim od trenutne amnezije. Doktor me upitao: ”Od kada?”
Upravo zato, gledajući sa svoje terase pokušao sam se pomiriti s prošlošću i sadašnjošću, izazvati iluzije, ali i riješiti se amnezije.
Gledajući Petrinjsku ulici, a kako su mi neki od starih Zagrepčana kazali, bila je to ”najduža” ulica u Zagrebu, i to zato jer je poznata činjenica da je tamo bio zatvor, pa kada su te zatvorili u Petrinjskoj, tamo si ostao najmanje trideset dana.
No Petrinjska ulica nije najduža ulica u Zagrebu, neki misle da je to Ilica, no, prema mojim saznanjima, ipak je Radnička cesta najdulja ulica, barem što se tiče kilometara.
Sada u Petrinjskoj više ne zatvaraju ljude jer se zatvor preselio u Heinzelovu ulicu ili u ”Remetinac”, no sada se u Petrinjskoj ”zatvaraju” dućani, male ”birtijice”, tako da je zatvoreno više od dvadesetak lokala na kojima piše ”Radi preuređenja, zatvoreno!”.
To je dokaz kako ova država potiče male obrtnike od kojih ustvari živi?!
Putnik namjernik kada krene s Glavnog kolodvora po Petrinjskoj samo na jednom mjestu može pošteno pojesti i to u restoranu ”Purger”, gdje će ga uvijek dočekati nasmiješeni gazda Stanko.
Inače je Petrinjska ulica zaživjela negdje krajem 18.st. te je vijugala kroz oranice i polja, dok su se kuće počele graditi tek u kasnije vrijeme. Zvali su je ”med grabami”.
Danas se u zgradi Petrinjske 18 smjestilo Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a prije je tamo bila konjušnica i kasarna-kao i policijska uprava za operativne poslove Grada Zagreba, kao i glavni zatvor Grada Zagreba.
Građani Grada Zagreba su Petrinjsku ulicu prije dolaska sina Marije Terezije Josipa II nazivali ”med grabami”, što je značilo da je bila prava kaldrma, doticala se Save i to od Kaptola do Trnja, te je vodila prema Petrinji.
Zagrepčani su bili ogorčeni na cara Josipa II jer je počeo s germanizacijom Hrvatske, tako da su navedenu ulicu ”med grabami” prvo posvetili po caru Josipu, koji je Zagreb posjetio godine 1775. i nazvali je Josipova cesta, no mnogi s time nisu bili zadovoljni jer je sin Marije Terezije počeo uvoditi osim germanizacije i ozbiljnu diktaturu.
Zbog protesta građana Zagreba zatražila se promjena imena ulice iz Josipove ceste u Petrinjsku ulicu, jer je to bilo i logično, pošto je ta ulici služila u komunikaciji prema Petrinji gdje se tada nalazio i vojni garnizon.
Kako dugo živim sjećam se još uvijek puta do Trnja prema rijeci Savi te poznatog splava zvanog ”Jelen”, koji je prebacivao građane Zagreb na drugu i južnu obalu Save.
Okrenuvši se pogledom prema jugu sa moje terase vidim izgoreni spomenik nulte kategorije Zagrebački paromlin, a danas nema ni nathodnika koji bi spajao Donji Grad s Trnjem. Kao da ga je zaustavila željeznička pruga, a poznati hrvatski književnik Krleža rekao je jednom: ”Sjeverno od pruge je Europa, a sve južno je Balkan!”.
Kada čovjek govori isključivo zaboravlja svoju dušu, a kada kažeš duša to može biti i dvoje.
Ovo pišem da se ne zaboravi, jer povijest predstavlja samo ono što su ljudi zabilježili u svojim biografijama, odnosno čega se sjećaju, tako da je ono sa doktorom i retrogradnom amnezijom samo slikoviti prikaz stanja u kojem živimo, stoga vjerujem da ću mnoge od vas u idućim brojevima razveseliti svojim sjećanjima.
