Autor:: Matea Damjanović 10/15/2010 8:55
Dvije godine nakon tragične smrti zagrebačkog maturanta Luke Ritza, u Fabkovićevoj ulici otvoreno je Savjetovalište protiv nasilja djece i mladih Luka Ritz. Time je i ostvarena ideja Lukine majke Suzane, koja je potaknuta obiteljskom nesrećom, odlučila pokušati stati na kraj nasilju. Riječ je o multidisciplinarnom savjetovalištu u kojem će četrdesetak volontera, sociologa, psihologa i socijalnih radnika raditi s djecom, mladima, ali i njihovim obiteljima i roditeljima.
Prema riječima voditeljice programa Marije Šimoković Sikavice, cilj Savjetovališta je da ono bude platforma gdje će se susretati ljudi koji trebaju pomoć s onima koji je mogu i pružiti.
– U Savjetovalištu će se održavati filmske projekcije, edukativne kreativne radionice, na kojima će naši korisnici učiti da se mogu izražavati i biti aktivni na različite načine, no naš najvažniji rad odnosi se na savjetovalište koje će biti grupno i individualno, uključivat će radionice, igre za djecu, on-line telefonsko savjetovalište – kazala je Marija Šimoković Sikavica, voditeljica programa u Savjetovalištu.
Cijeli prostor na trećem katu zgrade u Fabkovićevoj ulici odiše ugodom i djeluje poput sigurnog doma. Na zidovima se nalaze Lukini crteži, koji pokazuju kako je ovaj mladić bio izrazito talentiran i kreativan. Volio je crtati, pisao je o ljubavi, glazbi, a nije mu bilo strano ni kritizirati društvo. Njegove radove majka Suzana i otac Reno skupili su i objavili u knjizi pod nazivom ‘Sa srećom u džepu i osmijehom na licu’.
Luka je bio sve samo ne lik iz crne kronike
– Puno Lukinih prijatelja je htjelo nešto od njega, stoga smo odlučili nešto napraviti i to podijeliti prijateljima. No kada smo počeli to raditi, izašlo je nešto sasvim drugo. To nije bila mala skriptica s radovima, nego prava knjiga, koja izgleda kao Lukina bilježnica. To je originalno skenirana Lukina bilježnica u koju je stalno nešto pisao i crtao. Želja nam je bila da s tom knjigom Luku izvučemo iz konteksta crne kronike, jer Luka je bio sve samo ne lik iz crne kronike – ispričala nam je Suzana Ritz.
Iako ideja o idealnom i pravednom društvu već pri samom spomenu djeluje utopijski, nikako se ne možemo složiti da smo nemoćni i da ne možemo ništa učiniti.
Kvalitetno promišljenim radom na obiteljskoj i društvenoj razini zajedno možemo pridonijeti stvaranju sigurnijeg i boljeg okruženja. To dugujemo Luki Ritzu iz Zagreba, Elizabeti Šubić iz Petrinje, ali i svim budućim generacijama čije vrijeme tek dolazi.
