Autor:: M. M. 12/27/2009 18:15
Radovan Ivšić se rodio u Zagrebu 1921. godine kao sin poznatog hrvatskog jezikoslovca Stjepana Ivšića. U Hrvatskoj je Radovan Ivšić manje poznat široj javnosti, no riječ je o značajnom hrvatskom pjesniku, dramatiku, prevoditelju i esejistu te nadrealistu svjetskoga glasa.
Radovan Ivšić je podijelio sudbinu mnogih domaćih autora čiji je rad bio zabranjivan za Drugog svjetskog rata te neposredno nakon njega. Krajem 1954. otišao je u Pariz na poziv André Bretona te je otada sudjelovao u svim manifestacijama nadrealističkog pokreta. Stvarajući u žiži francuskog nadrealizma, njegova je djela objavljivala slavna izdavačka kuća Gallimard.
Njegovu je teatru, napisanom izmedu 1941. i 1980., značajka da uklanja sva ideološka rješenja, što vrijedi jednako za Dahu (1941), Kralja Gordogana (1943), Kapetana Olivera (1944), Vodnika pobjednika (1944), Akvarij (1956) ili Aiaxaiu ili Moći reći (1980). Godine 1942. Ante Pavelić zapljenjuje njegovu poemu Narcis objavljenu u vlastitoj nakladi. Prije odlaska iz bivše Jugoslavije izdaje Tanke (1954), također u vlastitoj nakladi. U Francuskoj, njegova pjesma Mavena izlazi 1960. s Miróovom originalnom litografijom, zatim ciklus Bunar u kuli (1967) i Autour ou dedans (1974). U Zagrebu, poslije dvadeset godina prešućivanja, objavljen je 1974. izbor njegovih starih pjesama Crno, zatim zbirka njegovih članaka i interviewa U nepovrat (Zagreb, 1990) te knjiga drama Teatar (Zagreb, 1998).
Radovan Ivšić život je proveo uz također plodonosnu francusku književnicu Annie Le Brun, kojoj je ministar Biškupić danas u večernjim satima uputio brzojav sućuti.
– Poštovana gđo Annie Le Brun, s tugom sam primio vijest o odlasku gospodina Radovana Ivšića, istaknutoga hrvatskog književnika i prevoditelja, intelektualca koji je svojim predanim i svestranim djelovanjem kontinuirano širio prostore umjetničke slobode u hrvatskoj književnosti i kulturi. U velikoj knjizi hrvatskog književnog stvaralaštva ostat će zapisan kao jedan od istaknutih i osebujnih hrvatskih stvaralaca izuzetne karijere i životne sudbine kojemu hrvatska kultura duguje istinsku zahvalnost za brojna umjetnička ostvarenja. U ime Ministarstva kulture i svoje osobno upućujem Vam izraze duboke sućuti i poštovanja – stoji u brzojavu sućuti ministra kulture Bože Biškupića.
