Trebaju li govornice redizajn i novu funkciju?

Autor: Alen Ostojić 2/17/2015 10:26

Prva javna telefonska govornica postavljena je u zgradi zagrebačkog željezničkog kolodvora 1889. godine.

Uključenjem u promet prve automatske telefonske centrale u Hrvatskoj, 1928. godine u Zagrebu, stvoreni su tehnički uvjeti da korisnik samostalno uspostavi telefonsku vezu koju je prethodno platio ubacivanjem  novca u aparat. Nakon toga javne telefonske govornice mogle su se postavljati i izvan zatvorenih javnih prostora pa se tako 1931. godine na zagrebačkim ulicama pojavljuju prve zatvorene samostojeće kabine.

U Hrvatskoj je prva automatska javna telefonska govornica za međumjesne razgovore postavljena 1975. godine u Zagrebu. Tijekom 1980-ih godina, u vrijeme čestih promjena vrijednosti novca, kovanice postaju nepraktično sredstvo plaćanja. Stoga se 1989. godine novčani telefonski aparati preuređuju za telefoniranje s pomoću žetona, a iste se godine uvodi u uporabu i posve nova vrsta javnih telefonskih govornica – na magnetske telefonske kartice.

Od 2001. godine, u Republici Hrvatskoj zbog sve veće ekspanzije mobilne telefonije, postupno se smanjuje korištenje javnih telefonskih govornica. U 1997. godini bilo ih je oko 14.920, u 2007. godini oko 9.000, a danas oko 9.200.

-.-Zvonimira Ivanišević/ Zagrebancija-.-I danas kada prolazim pored ‘moje’ telefonske govornice na Britanskom trgu, sjetim se djetinjstva. Nalazila se tik do Tiska s lijeve strane. Koliko sam samo puta znao navući bijes starijih sugrađana kada bih ušao u nju i početo ubacivati kovanice i razgovarati. Vani je već bio red nevoznih sugrađana a ja bih pričao i pričao. ‘Fakin mali’, bilo je normalno čuti dok sam izlazio iz govornice. Naravno, bilo je to krajem 70-tih prošlog stoljeća. Na mjestu negdašnje telefonske govornice danas je samo prazan prostor.

Prema odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama i Pravilnika o univerzalnim uslugama u elektroničkim komunikacijama iz prosinca 2012. godine, svako naselje s više od 500 stanovnika radi sigurnosnih razloga, mora imati barem jednu telefonsku govornicu.

U našem gradu prema podacima koje sam dobio od T-coma, nalazi se 975 javnih telefonskih govornica. Građani su u njima tijekom 2014. godine ostvarili 350.000 telefonskih poziva.

Unatoč tome što svaka govornica prijavljuje kvar baznom centru uz pomoć internog modema, velik je broj neispravnih i vandaliziranih govornica. I tu dolazimo do glavnog pitanja. Jesu li zagrebačke javne telefonske govornice spremne za redizajn i novu funkciju u 21. stoljeću?

U tom promišljanju za redizajnom telefonskih govornica, nit vodilja trebala bi nam biti odluka gradonačelnika New Yorka, Billa de Blasia. On je krajem prošle godine javnosti predstavio projekt pod imenom ‘Povežimo New York’ (‘Link NYC’). Zamisao je da se 10.000 zastarjelih javnih telefonskih govornica raspoređenih diljem pet gradskih četvrti prenamjeni u hotspot mjesta s gigabitnim WiFI-jem, koji je čak 100 puta brži od prosječnog javnog WiFi-ja.

Bivši gradonačelnik Michael Bloomberg prvi je promišljao o navedenom  konceptu, ali konačno se u realizaciju kreće u 2015. godini. Do idućeg Božića očekuje se redizajn oko 400 govornica.

Koncept je stvoren u gradonačelnikovom Uredu za tehnologiju i inovacije, po modelu javno-privatnog partnerstva. Zvučne kompanije poput Titan, Control Group, Qualcomm, Comark, Transit Wireless i Antenna Design, okupljene su u konzorcij CityBridge. Oni će isporučiti ‘stupove’ uglađenog dizajna kojim će vratiti pločniku prostor i poboljšati vizualni kontinuitet, odnosno vizure New Yorka. Istovremeno će djelovati i na promjenu navika ponašanja građana. Svaki od ovih stupova sa pametnim uređajima, imati će tri ekrana raznih veličina, položaja i namjene, od onog za obavijesti, za reklamne poruke, ali i neku vrstu touchscreen tablet uređaja, što će omogućiti slijedeće funkcije ‘stupa’:

– u cijelosti besplatan 24/7 WiFi pristup internetu,

–  besplatne telefonske razgovore bilo gdje u SAD-u,

– android tablet s ekranom osjetljivim na dodir omogućit će dostupnost svim informacijama grada New Yorka,

– tablet sučelje za pristup gradskim službama poput 911 kada su ugroženi ljudski životi ili 311 kada je ugrožena komunalna infrastruktura,

– digitalni display za objavu gradskih aktualnosti, oglašavanje i najavu javnih usluga,

– taktilna tipkovnica s Braillovim slovima,

– USB punjač s priključkom za slušalice.

Svaki ‘stup’ podržavati će istovremeno spajanje 250 korisnika i njihovih mobilnih uređaja u promjeru 200 metara.

Treba li uopće istaknuti da je aluminijska konstrukcija stupa projektirana i izgrađena u New Yorku. Sam konzorcij CityBridgea se zalaže za uspostavu proizvodnog pogona u New Yorku. Očekuje se otvaranje 100 do 150 novih radnih mjesta s punim radnim vremenom u proizvodnji, tehnologiji i oglašavanju, plus 650 radnih mjesta za podršku.

Projekt građane neće koštati niti dolara. Zamjena telefonskih govornica financirati će se prodajom oglasnog prostora na display ekranima i stupovima. Riječ je o ‘oglašavanju sljedeće generacije’. Oglasi koji će se pojavljivati na ekranu ovisiti će o dobu dana, danu, događanjima u okolici ‘stupa’, ali i o samim prolaznicima na ulici. Praktički, oglašavanje će se prilagođavati demografskoj slici pet njujorških četvrti, Bronxu, Brooklynu, Manhattanu, Queensu i Staten Islandu, a s vremenom i navikama  trenutnih prolaznika pored ‘stupa’, jer će ih pametni stup identificirati prema njihovim pametnim mobitelima u džepovima i torbama.

U idućih 12 godina New York očekuje od prihoda od oglašavanja u ovom projektu više od 500 mil. $ prihoda, dok bi troškovi izgradnje i održavanja iznosili oko 200 mil. $.

Iako nekima projekt zvuči Orwellovski, tipa ‘Veliki Brat te promatra’ meni osobno zvuči sjajno. U cijelosti primjereno 21. stoljeću u kojem stremimo izgradnji pametnih i sigurnih gradova. A zamislite tu razinu odgovornosti gradonačelnika naspram upravljanja novcem poreznih obveznika. Gradonačelnik New Yorka raspolaže godišnjim proračunom od 77 milijardi dolara, a projekt razvija po modelu javno-privatnog partnerstva. Može li se nešto slično realizirati i u Zagrebu? Činjenica jest da telefonskim govornicama upravlja telekomunikacijska tvrtka u stranom vlasništvu koja je vjerojatno fokusirana na kratkoročnu dobit. Ali baš zbog sigurnosnih razloga naspram građana, malih poduzetnika i obrtnika, i sve većeg broja posjetitelja  u našem gradu, bilo bi hvale vrijedno da gradska uprava pokuša utjecati na novi redizajn telefonskih govornica. A one stare, dobre telefonske govornice zadržati ćemo u  sjećanjima kao obilježje davno nestalog vremena našeg odrastanja i prvih ljubavi koje smo s toliko nestrapljenja zvali iz naših telefonskih govornica. Svako vrijeme donosi nam i nove tehnologije koje olakšavaju našu svakodnevnicu. Vrijeme je da prihvatimo suživot s njima i krenemo stvarati Zagreb kao grad 21. stoljeća.