Autor: Ivana Šimac 12/17/2013 15:15
Prije 21 godinu Petra, Nika, Stjepan i Marko ostali su bez oca. Usmrćen je rafalnom paljbom iz transportera JNA dok je snimao prolazak tenkova kroz osječko naselje Brijest kod zloglasnog vojnog poligona C. Njegovo ime danas nosi HND-ova nagrada Žarko Kaić za snimateljski rad. Osim Kaića koji su najbrojniji još je osmero djece stradalih novinara došlo na već tradicionalni prijem kod gradonačelnika Bandića.
– Meni je samo drago da se priča nastavlja. Oni su u ranim godinama ostali bez roditelja, Franjići i bez oba roditelja, a sve u svrhu odašiljanja istinite poruke u svijet o onome što se događalo u Domovinskom ratu. Brinuli smo za njih, ne samo jednom godišnje ili kada ih se sjetimo, već smo zvali da pitamo kako je u školi, kada su završili škole kako je na poslu. Danas oni više nisu djeca, neki su čak dobili i svoju djecu, a priča se nastavlja – rekao je novinar i humanist Bože Šimleša, koji već 20 godina organizira humanitarne akcije, koncerte, pomoć za stipendiranje jedanaestero djece novinara i snimatelja stradalih u Domovinskom ratu.
Teško je prisjećati se, ali vrijeme liječi i najdublje rane. Sjećanje je ono što vam nitko ne može oduzeti, ali rijetko tko od djece stradalih novinara ima afiniteta prema ovome zvanju.
– Imam naklonost prema pisanju, ali nemam baš prema novinarskom poslu, kao ni prema snimanju. Drago nam je da se ovako okupljamo svake godine i da nas gradonačelnik ne zaboravi – rekla nam je kći poginulog HTV-ovog snimatelja Gordana Lederera, jednog od prvih i najpoznatijih žrtava srpske agresije na Hrvatsku.
Šimleša je uvelike zaslužan što se priča o ljudima koji su s lica mjesta, s najopasnijih ulica i iz najborbenijih bitaka ostavili zapise koji svjedoče onome što su mnogi gledali izdaleka. Niste junak ako se toga sjetite samo kada vam treba koji glas više.
