Autor:: Marija Pajić 9/1/2010 17:43
Osmo izdanje Festivala svjetskog kazališta zaživjet će od 17. rujna do 2. listopada i to u Zagrebačkom kazalištu mladih, ali i u HNK. Ovogodišnji program svodi se na pet naslova a otvorit će ga predstava ‘Ulica Vandenbranden 32’ belgijske skupine Peeping Tom pod vodstvom bivših plesača Alaina Platela čiji ste rad dosad mogli već vidjeti na 23.tjednu suvremenog plesa.
Dubravka Vrgoč, umjetnička ravnateljica Festivala, istaknula je kako su iznimno ponosni što su u ovoj recesijskoj godini uz čak 30% manji budžet uspjeli zadržati nivo koji su gradili godinama. Predstava koja će otvoriti festival je Ulica Vandenbranden 32, inspirirana filmom Balada o Narayami a prikazuje udaljenu planinsku zajednicu u trošnim kućicama čiji se stanovnici bore s vlastitom usamljenošću.
Depresivni redatelj u Šangaju
No, osim Platelovih bivših plesača, na festivalu će se naći i Platel sam, točnije predstava njegove skupine Les Ballets C de la B, naslovljena Izvan konteksta, za Pinu. Samouki belgijski koreograf, rodom iz Genta, ovom se predstavom vraća temeljima vlastitog koreografskog rukopisa, propitujući što je to histerija, ali ne kao stanje bolesti, već povišene emotivnosti, te koja je veza između riječi ‘koreografija’ i medicinskog pojma ‘chorea’, a kojim se označava poremećaj živčanog sustava.Ova predstava proglašena je događajem protekle sezone.
Na granici između plesa i dramskog kazališta, nastala je predstava ‘Megalopolis’ u produkciji berlinske Schaubühne am Lehniner Platz i skupine DorkyPark (te koprodukciji sa sarajevskim MESS-om) i režiji i koreografiji Constanze Macras. Naime, svoju prvu suradnju sa Schaubühne, PORNOsotros, argentinska plesačica, koreografkinja i redateljica Constanza Macras ostvarila je upravo u partnerstvu s članicom Platelova Ballets C. de la B. – Lisi Estaras.
Stanislas Nordey zajedno s Richterom postavlja prizore iz intimnog dnevnika ‘Moj tajni vrt’ tako da sve izgleda kao čitanje poezije. Protagonist je depresivni redatelj u krizi koji boravi u šangajskom hotelu dok postavlja operu. Dok Frank Castrof postavši ravnatelj Volksbühnea u Berlinu, to kazalište iznimno važnim u svjetskom teatru stoga i ne čudi da svojim smjelim adaptacijama romana i građanskih drama šokira konvencionalno kazalište. ‘U Moskvu! U Moskvu!’ zrelo je Castorfovo djelo koje se raskošno igra s političkom i dekadentnom dimenzijom Čehovljeve drame te u nju inkorporira povijesne događaje u Rusiji dvadesetog stoljeća.
