11/3/2014 14:55
Ubojstva, otmice, razbojništva, fizička ozljeđivanja taksista „vruća“ su tema svugdje u svijetu tako i u Zagrebu. Posljednje teško fizičko ozljeđivanje taksista dogodilo se 27. listopada 2014. oko 21,20 sati na taksi stajalištu u Dankovečkoj ulici u Dubravi. Službeno izvješće policije navodi da su četvorica nepoznatih mlađih muškaraca prišla taksistu D.P. (35), nakon što je izašao iz taksija, i počeli ga udarati letvama i šakama. U napadu su mu slomili nogu nakon čega su pobjegli s mjesta događaja.
Prema brojnim istraživanjima nacionalnih institucija za zaštitu na radu, vozači taksi vozila imaju 60 puta veću vjerojatnost da će biti ubijeni na poslu od drugih radnika.
Najopasnije zanimanje u SAD-u je biti vozač taksi vozila. Na svakih 100 000 vozača javnog prijevoza je 20 ubojstava taksi vozača. Na 100 000 radnika u trgovini slijedi 15 ubojstava radnika, dok se u policiji bilježi 7 ubojstava policajaca na 100 000 policijskih službenika. Između 1994. i 2013. godine u SAD-u je ubijeno prema nekim istraživanjima, 678 taksista ili 34 ubojstva u prosjeku godišnje.
Zanimanje taksi vozača nosi stvaran i visoki rizik osobne ugroženosti koji vozača stavljaju u stanje permanentne opasnosti. Razlozi za to su jednostavni:
1. individualni rad,
2. radi s anonimnim klijentima (javnošću),
3. rad noću,
4. rad s gotovinom,
5. rad s alkoholiziranim i drogiranim klijentima
Moj stav je da nasilje ne smije biti dio ničijeg radnog mjesta. Ponajmanje osoba koje provode odluke gradske uprave odnosno Gradske skupštine Grada Zagreba. U ovom slučaju vozač autotaksi vozila je legalno obavljao svoj posao radeći sukladno odluci o autotaksi prijevozu koju je Gradska skupština Grada Zagreba donijela na 3. sjednici, 18. srpnja 2013. godine. Nije nevažno da je vozač autotaksija napadnut na lokaciji autotaksi stajališta kojeg je odredilo gradsko upravno tijelo nadležno za poslove prometa.
Komentirajući napad na vozača taksi vozila, predsjednik najvećeg zagrebačkog taxi udruženja „Radio Taxi Zagreb“, koje okuplja 1030 vozača taksi vozila, Željko Petković u dnevnim novinama najavio je ugradnju video kamera u sva vozila njihova udruženja.
Je li video nadzor dobra ideja u taksi vozilima? Predstavljaju li kamere „zadiranje u privatnost“ putnika?
Prije nego odgovorim, želim istaknuti da prvo očekujem od gradske uprave da odmah u suglasju s najvećim taksi udruženjima grada napravi reviziju postojeće Odluke o autotaksi prijevozu. Zašto?
Zvuči nevjerojatno, ali niti u jednoj odredbi odluke ne govori se o mjerama neposredne zaštite auto taksi vozača i vozila, kao i mjerama zaštite na autotaksi stajalištu.
Primjerice, članak 17. predmetne odluke kaže da vozilo za obavljanje autotaksi prijevoza uz ispunjavanje uvjeta propisanih posebnim propisima mora ispunjavati i sljedeće uvjete:
– da je bijele boje,
– da ima ugrađenu svjetleću oznaku „TAXI“ na krovu vozila s evidencijskim brojem prijevoznika i vozila, koja mora svijetliti kada je vozilo slobodno za vožnju,
– da ima najmanje pet sjedala,
– da ima radio vezu ili neku drugu telekomunikacijsku vezu,
– da ima ispravan protupožarni aparat.
Autotaksi stajalište prema odredbi članak 25. je posebno izgrađena i označena prometna površina, određena za zaustavljanje vozila, koja omogućava siguran ulazak putnika. Troškove izgradnje i održavanja autotaksi stajališta snosi grad Zagreb.
Svaka dodatna mjera zaštite u sustavu autotaksi prijevoza bolja je od niti jedne. Video kamere u taksi vozilima su dobra ideja. Dobra je za putnike, dobra je za posao i vozača. Može li video kamera u taksi vozilu potencijalnog napadača odvratiti od napada?
Analiza istraživača američkog Nacionalnog instituta za zaštitu na radu pokazuje da može. Njihov rad „ Učinkovitost taksi sigurnosne opreme na smanjenje ubojstava vozača taksi vozila“ objavljen u lipnju 2013. u časopisu American Journal of Preventive Medicine to potvrđuje. Istraživači su analizirali podatke od 1996. do 2010. u 26 velikih američkih gradova. Osam od 26 gradova imalo je zakone ili odluke koje su dovele do toga da je najmanje 70 posto taksi vozila opremljeno kamerama. U gradovima s instaliranim kamerama u taksi vozilima, stopa ubojstava bila je 3,7 puta manja u post instaliranom razdoblju.
Sama sigurnosna kamera nalazi se na ploči s instrumentima. Ona snima sve što se događa u kabini. Potencijalni napadač može vidjeti kameru, što ga prisiljava da odustane od napada jer zna da će u slučaju napada njegovo lice biti objavljeno na svim vijestima.
Sigurnosne kamere u taksijima mogu koristiti raznim institucijama koje se bave sprječavanjem zločina (pljačke, fizički napadi, ubojstva). Policija i odvjetništvo fotografije kamera mogu koristiti u otkrivanju i hvatanju počinitelja zločina te povećanju dokaza za sudsku presudu.
Sasvim sigurno da neće svi putnici biti pozitivni naspram kamera u taksi vozilima. Jedan od osnovnih razloga za takav stav sadržan je u brojnim pitanjima kako će se postupati sa snimkama? Problem postupanja sa snimkama treba riješiti Agencija za zaštitu osobnih podataka postavljajući stroge mjere zaštite osobnih podataka. Snimke odnosno fotografije ne bi trebale biti dostupne vozačima.
Fotografije moraju biti pohranjene preko središnjeg računalnog sustava putem kojeg se može pristupiti snimkama. Snimke se izuzimaju samo u izvanrednim okolnostima, primjerice kada se zločin dogodio ili je putnik uložio pritužbu protiv vozača. Dakle, kamere se mogu koristiti i u slučajevima kako bi se dokazale ili opovrgle tužbe protiv vozača, naravno pod uvjetom da su snimke sačuvane.
Zagrebački taksisti važna su komponenta sustava javnog prijevoza, unatoč tome sigurnost u taksiju je ispod one koja se provodi u drugim oblicima javnog prijevoza. Znači li to da gradska uprava taksiste u odnosu na kategorije nekih drugih radnika tretira kao građane drugog reda? Naprijed navedeno bilo je dovoljno da na aktualnom satu gradske skupštine održane 30. listopada 2014. zamjenici gradonačelnika Sandri Švaljek predložim hitnu reviziju postojeće odluke o autotaksi prijevozu. Reviziju treba provesti u konzultaciji s najvećim autotaksi udruženjima. Posebno želim istaknuti da bi u slučaju vozila autotaksi prijevoza, uvođenje video nadzora u njima trebalo biti obvezno, a ne dobrovoljno, dok bi primarni fokus trebao biti na ostvarivanju privatnosti putnika odnosno zaštite osobnih podataka putnika.
Mišljenja sam da gradonačelnik i Gradska skupština Grada Zagreba ima odgovornost za promicanje i ostvarivanje sigurnosti građana koji putuju javnim prijevozom. Svim taksistima treba platiti troškove nabave kamera, dok bi oni bili odgovorni za troškove instaliranja i održavanja sustava.
Sigurnost i dobrobit vozača i putnika treba biti na prvom mjestu.
Sigurnosna oprema će kod svih aktera jačati osjećaj osobne sigurnosti dok bi predložene politike korištenja video nadzora trebale pomoći da se osigura minimalan utjecaj na privatnost korisnika autotaksi prijevoza.
