Obilježen je Dan ekološkog duga, koji se ove godine održava 2. kolovoza. To je dan kad je čovjek iscrpio sve zemljine resurse, prije nego što su se ona uspjela regenerirati.
– Od danas na dalje živimo na kredit, međutim, moram spomenuti da smo mi u Hrvatskoj puno prije zakoračili u taj ekološki dug, još 29. svibnja, tako da smo mi samo 148 dana živjeli na račun prirode, a sada oduzimamo od budućih generacija, rekla je Petra Boić Petrač, direktorica komunikacija u organizaciji za zaštitu prirode.
Dan ekološkog duga svake se godine održava na drugi datum, a postoji formula kako se do određenog datuma dolazi…
– Gleda se biokapacitet, odnosno ona područja koja nam priroda pruža kroz godinu i koja su nam dostupna, riječ je obradivim površinama, o šumama, o prostorima za izgradnju, o ribolovnim područjima. Uzimaju se oni u obzir, onda se od njih podijeli naš ekološki otisak, odnosno ono koliko smo se utisnuli u zemlju i koliko smo loši u uzimanju svega što sam prije nabrojala, i onda se to pomnoži s 365 dana u godini i dolazimo do broja koji za Hrvatsku iznosi 148, što znači da smo stupili 29.5. u dug, dok za svijet, jer se uzima prosjek, to pada na današnji dan.
Pitali smo je, zašto je Hrvatska tako rano ušla u ekološki dug…
– Tu je platežna moć vrlo prisutna, tako da prve zemlje koje ulaze u dug su Katar, SAD, Kanada i Luksemburg, dakle bogatije zemlje, i zemlje koje imaju manje prirode, ali imaju puno potrošača. S druge strane, imamo i zemlje koje su skroz nerazvijene i koje nikad ne uđu u dug. Posljednja koja ulazi u dug je Jamajka, krajem prosinca. Mi spadamo u sredinu, to ima veze s biokapacitetom, s našim otiskom, s industrijom, tu je drvna industrija, tu je i koliko sječemo šume, koliko ilegalno sječemo šume, koliko nam je more prepunjeno plastikom, umjesto da njime pliva riba i drugi podvodni svijet. Dosta smo rasipni.
Možda se ulazak u ekološki dug, barem zasad, ne može spriječiti, ali se može usporiti, dodala je Boić Petrač…
To je ono čemu trebamo težiti. Jedna stvar je okretanje ka održivim izvorima energije. Tko god može postaviti solarne panele, ili koristiti vjetroenergiju, to bi bilo zaista poželjno, jer upravo su fosilna goriva razlog zbog čega emitiramo ugljičnog dioksida u atmosferu, i toliko previše u odnosu na ono koliko mora i šume mogu apsorbirati. Odustajanje od fosilnih goriva, okretanje k održivim izvorima energije bih navela kao prvu stvar, a druga stvar koju bismo mogli napraviti da smanjimo otpad od hrane. Mi u Hrvatskoj bacamo između 300 i 400 tisuća tona, globalno se baca 40 posto ukupno proizvedene hrane, tome treba stati na kraj, a to je lako. Idite u trgovinu kada niste gladni, idite strateški s planom što ćete kupiti, gledajte datume do kada nešto ima rok trajanja i pojedite na vrijeme da ne bacate.
Postoje i mehanizmni na globalnoj razini kojima se pokušava stati na kraj lošim praksama koje dovode do ekološkog duga…
– IPCCR, odnosno međuvladin panel za klimatske promjene već je postavio cilj da do 2030. godine želimo emisije CO2 smanjiti za 43 posto, to je jako brzo, za šest i pol godina, to je cilj kojem sve države trebaju težiti, to imati u svojim nacionalnim strategijama. Nama u Europskoj uniji u prilog ide i nedavno izglasan zakon o oporavku prirore, o obnovi prirode, on će stupiti na snagu krajem godine, to je još jedan način kako usporiti dug. Ono što ne spominjemo, to je odgovornost tvrtki, korporativni sektor nosi veliko breme svega ovoga, jer jako puno uzimaju za stvaranje svojih proizova, a izuzetno malo vraćaju prirodi.
I pojedinci mogu doprijenti, primjerice voziti se biciklom ili koristiti javni prijevoz.
U kontekstu Drugog svjetskog rata, nakon užasa koji su zahvatili Europu, ekspresionizam je ponovno procvao. Umjetnici su se suočavali s traumama rata, holokausta i razaranjima, stvarajući djela koja su odražavala njihove osobne bolne doživljaje i kolektivne patnje. Anselm Kiefer, njemački slikar i kipar, istraživao je teme nacionalsocijalizma i identiteta Njemačke kroz svoje monumentalne ekspresionističke radove.
Ekspresionizam u filmu također je pridonio izrazitoj reakciji na ratno okruženje. Film poput “Kabineta doktora Caligarija” (The Cabinet of Dr. Caligari) iz 1920. godine odražavale su atmosferu anksioznosti, ludila i dezorijentacije koje su obilježavale doba. Nagnute kulise, izobličene figure i apstraktne scene stvarale su atmosferu koja je odudarala od klasičnih filmskih konvencija.
S druge strane, neki umjetnici su se okrenuli apstrakciji kao načinu izražavanja obnove i optimizma. Apstraktni ekspresionizam, koji je dominirao američkom umjetničkom scenom, uključivao je umjetnike poput Jacksona Pollocka i Willem de Kooninga. Njihova apstraktna djela istraživala su slobodu geste i boje, simbolizirajući novi početak nakon ratne destrukcije.
Neki umjetnici odlučili su se usredotočiti na realističko prikazivanje svakodnevnog života, istražujući teme kao što su obitelj, radnici i gradski pejzaž. Ova vrsta umjetnosti odražavala je želju za obnovom društva i normalizacijom života. Lucian Freud, britanski slikar, fokusirao se na portrete i pejzaže, istražujući ljudsku figuru i njenu intimnost.
Poslijeratno razdoblje bilo je obilježeno političkim promjenama, a neki umjetnici su svoje radove koristili kako bi izrazili svoje stajalište prema društvenim i političkim pitanjima. Francisco Goya, slavni španjolski slikar, u svojim radovima poput serije grafika “Užasi rata” ostro je kritizirao ratne zločine i patnje.
Kasnije u poslijeratnom razdoblju, s pojavom pop arta, umjetnici poput Andyja Warhola, Roya Lichtensteina i Claesa Oldenburga počeli su istraživati utjecaj potrošačkog društva na kulturu. Korištenje popularnih ikona, reklama i proizvoda postalo je karakteristično za ovaj pokret, odražavajući promjene u kulturnom identitetu i ekonomskim strukturama.
Konceptualna umjetnost postala je značajna, stavljajući naglasak na idejama i konceptima iznad same vizualne izvedbe. Umjetnici poput Yoko Ono, Joseph Kosuth i Marcel Duchamp istraživali su granice umjetnosti i postavljali pitanja o njezinoj svrsi i vrijednosti.
Poslijeratna umjetnost, stvarana u vremenu obnove i preobrazbe, reflektirala je duboke promjene u društvu i ljudskom iskustvu. Od ekspresionizma do apstrakcije, od realizma do konceptualne umjetnosti, raznovrsnost stvaralaštva u ovom razdoblju svjedoči o kompleksnosti povijesnog trenutka i individualnih odgovora umjetnika na izazove i promjene koje su prošli.
ČLANAK JE SUFINANCIRANA SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Situacija nije dobra ni u Zagrebu, gdje je svjetlosno onečišćenje, u najmanju ruku, zabrinjavajuće…
– Zagreb, po mjerenjima, ima tri puta veće svjetlosno onečišćenje od Beča, koji je veličinom sličan, pa i po mentalitetu i arhitekturi. To je katastrofalno. Imamo situacije da su na Tuškancu postavljene svjetiljke koje su, po intenzitetu, duplo veće nego na Trgu bana Jelačića. Onda se postavlja pitanje sigurnosti. Previše rasvjete nam negativno utječe na sigurnost, jer ako se šećete Tuškancom, i zaslijepljeni ste s jakom, snažnom rasvjetom, vi okoliš ne vidite jer je mračan. Ako bi imali umjereniju rasvjetu, koja tamo može biti četiri puta manja, oko se može bolje prilagoditi na taj tamni dio, nemamo toliki kontrast, i onda dobro vidimo i mračne dijelove.
Veliko svjetlosno onečišćenje stvaraju i reklame. Grad je odlučio to promijeniti, te ograničiti plakate na 12 kvadrata na višestambenim zgradama, no Štromar smatra da to nije dovoljno…
– Ono što se događa s reklamama je potpuna katastrofa, to je doslovno silovanje građana s reklamama. Tu se čak i ne radi o svjetlosnom onečišćenju, koje je ogromno, nego o uništavanju dostojanstvenog života u gradu. Ako nekome pred prozor stavimo, na 20 metara udaljenosti, plakat koji ima 50 kvadrata, to je apsurd. Građane koji se protiv tog bune, reklamne firme tuže zbog uništenja poslovanja. Ali, kada malo pogledate uokolo, na svakom križanju imamo nekoliko svjetlećih ekrana, koji ne poštuju zakon. Naime, u zakonu o svjetlosnom onečišćenju, odnosno pravilniku koji je stupio na snagu u 11. mjesecu 2020. godine, prije više od dvije i pol godine, izričito piše, na križanja se ne postavljaju svjetleće reklame
Bez obzira što nalaže zakon, plakati se i dalje postavljaju i nitko na to ne reagira. 
– Čak bi za njih to trebalo biti poticajno, da zaposle takvu osobu, ali zbog predrasuda oni ne znaju koje su sposobnosti tih osoba, i često ih smatraju nedovoljno sposobnima za određenu poziciju. Oni čak mogu dobiti i sredstva za opremanje radnog mjesta, koje bi kompletno bilo prilagođeno slijepoj osobi, tu ne trebaju uložiti ni kune. Treba dobiti to rješenje, treba to opremiti, sačekati mjesec dana, možda se to poslodavcima ne isplati, ali poticaja svakako ima.
Veliki problem je nedostatak literature za slijepe i slabovidne, a ovim projektom je dijelom i to pokriveno…
– Mi smo kroz ovaj projekt prilagodili 20 zvučnih knjiga. Radili smo na poboljšanju kvalitete preuzimanja online knjiga iz naše specijalne knjižnice “Čujem, vjerujem, vidim”. Nabavili smo i multifunkcionalni printer koji nam pomaže u izradi udžbenika uvećanom tisku za slabovidne učenike. To će ojačati našu zakladu, da možemo puno više toga pružiti našim korisnicima, rekao je Mirko Hrkač, upravitelj Zaklade “Čujem, vjerujem, vidim”.
Projekt ”Jednake mogućnosti’” sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400 000 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. 
Krajnje je vrijeme, dodaje Jelić, da se krene u izgradnju Zagreba na savi, projekta koji se spominje od devedesetih, a kojim bi se gradnjom hidroelektrana proizvodila struja, te bi se grad dodatno zaštitio od poplava
– Prvenstveno, dobili bi plovnost rijeke Save, smirili bi nivo. Konačno bi se Grad Zagreb približio Savi. Naime, Zagreb je jedan od rijetkih gradova u svijetu koji bježi od svoje rijeke. Svi gradovi su naslonjeni na svoje rijeke, mi nažalost bježimo. Bježimo iz razloga što se svakodnevno mijenja nivo rijeke Save. S izgradnjom hidroelektrana dobili bi stabilnost rijeke Save, dobili bi jeftinu električnu energiju, po nekim procjenama to bi zadovoljilo preko 20 posto potreba Grada Zagreba za električnom energijom, dobili bi plovnost od Grada Zagreba do Siska, ali to nije apel samo prema Gradu Zagrebu, jer za jedan tako veliki projekt trebali bi se uključiti i Hrvatske vode i Hrvatska elektropivreda i Vodoopskrba i odvodnja.
Grad Zagreb bi time dobio i vrijedno zemljište koje bi se mogle koristiti i u građevinske, ali i sportsko-rekreacijske svrhe, zaključio je Jelić. 
Gradonačelnik Tomašević istaknuo je kako će se održati izvanredna sjednica Skupštine na temu procjene razmjera štete od olujnog nevremena koje je 19. srpnja pogodilo Zagreb i okolicu.
“Imat ćemo sigurno izvanrednu sjednicu Skupštine onda kada ćemo imati jasnu procjenu kolika je zapravo šteta koja je nastala i kada ćemo imati odgovor od Vlade kolika će biti pomoć iz državnog proračuna. Tada ćemo moći predložiti rebalans proračuna Grada Zagreba kako bi izdvojili znatna sredstva iz gradskog proračuna. Za taj rebalans proračuna će vjerojatno biti održana izvanredna sjednica Skupštine”, poručio je gradonačelnik Tomašević.
Gradonačelnik Tomašević zaključio je da će se izvanredna sjednica Skupštine Grada Zagreba održati kako bi izdvojili nekoliko puta više novca nego što je Grad izdvojio nakon potresa kao pomoć građanima. Podsjetimo, Uprava Grada Zagreba pozvala je sve fizičke osobe koje su vlasnici/suvlasnici imovine da podnesu prijavu radi utvrđivanja i evidentiranja štete nastale na imovini uslijed nevremena praćenog obilnim pljuskovima i olujnim vjetrom. Nakon prikupljenih prijava i evidentiranja nastale štete Grad Zagreb propisat će uvjete i način dodjele novčane pomoći vlasnicima/suvlasnicima imovine te će svi građani koji ostvaruju pravo na dodjelu novčane pomoći o tome biti pravovremeno obaviješteni. 
Gradski zastupnik Kristijan Jelić pitao je gradske zastupnike stranke Možemo, hoće li, po uzoru na kolege iz Sabora, pozvati građane da tuže Grad Zagreb zbog objave osobnih podataka…
– Podsjetit ću vas, u prosincu 2022. godine njihova saborska zastupnica pozivala je građane da tuže Grad i Agenciju za naplatu potraživanja kad se isti takav slučaj, odnosno curenje osobnih podataka od strane Agencije dogodio. Mi u HSLS-u nećemo populistički koristiti ovu situaciju i pozivati građane da tuže Grad Zagreb, ali možemo se pitati radi li se o dvostrukim mjerilima stranke Možemo, gdje u Saboru promoviraju i zastupaju jedne politike, dok se u Gradu Zagrebu vodi potpuno druga politika vođenja Grada Zagreba u praksi, rekao je Kristijan Jelić, gradski zastupnik.
Smatra da građani ne bi trebali koristiti ovu priliku kako bi tužili Grad Zagreb…
– Desio se grubi propust od strane Grada Zagreba, ali još bi jednom ponovio, i pozivam ovim putem građane da ne tuže Grad Zagrb, jer je Grad već u velikim problemima i ne treba mu dodatni
U međuvremenu, stranica za prijavu štete otklonila je spomenuti problem. 
Petar Penava, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Zagreb :“Radi se o projektu zajedno vođen zajednicom. Projekt jačanja kapaciteta organizacija civilnog društva, u potpunosti financirano sredstvima EU socijalnog fonda vrijednosti oko 60 tak tisuća eura, gdje je Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb nastojalo jačati svoje kapacitete za djelovanje u kriznim stanjima, te nastojalo pojačati kapacite u radu s volonterima.”
Penava je istaknuo upravo veliku važnost volontera u sustavu Crvenog križa. Bez njih nema dovoljnih ljudskih kapaciteta kako bi na velike krizne situacije samostalno odgovorili. Svjedoci smo i da naši sugrađani imaju srce pomoći onima kojima je to najpotrebnije, a u velikoj mjeri odazvali su se i na ovaj projekt, pa ih usmjeravamo kako da pomognu na najbolji načim, jer ljudi velikog srca žele pomoći i krenu pomagati no često ta pomoć odmiće jer nisu dovoljno iskusni i nemaju potrebnu edukaciju.
Petar Penava, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Zagreb: “Kroz naše edukacije mogu steći znanja o spašavanju iz ruševina, mogu steći zananja o proćišćavanju bunara, pitke vode, podizanju šatorskog naselja to su konkretna znanja koja pomažu u slučaju kada nastane štetni događaj kako se ne bi dovelo u opasnost onoga koga se spašava i samoga sebe. Naravno zaštita ljudskih života je najvažnije u svakoj kriznoj situaciji i ne smijemo dovesti u pitanje da netko nastrada nakon nastanka krizne situacije.”
Iako su katastrofalni događaji ostavili teške posljedice i strah, naša zajednica može biti mirnija, znajući da Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb ima uspostavljenu kvalitetnu i učinkovitu reakciju na moguće katastrofalne događaje – naglasila je Ivana Đerek Dubravčić – voditeljica Odjela za zdravstvenu zaštitu i planiranje Grada Zagreba.
Volontiranje je nesebična predanost vlastitog vremena i truda kako bi se doprinijelo dobrobiti zajednice ili pojedinca. Vrijednost volontiranja proizlazi iz činjenice da prelazi granice osobne koristi i postaje ključni čimbenik u izgradnji povezanosti unutar društva. Volontiranje gradi mostove među ljudima. Kroz zajednički rad na projektima ili podršku onima kojima je to potrebno, volonteri stvaraju veze koje često premašuju površinske razlike. To jača socijalno tkivo zajednice, promiče razumijevanje i suosjećanje među različitim skupinama ljudi. A osim toga, volontiranje potiče osobni rast i razvoj. Volonteri često stječu nove vještine, iskustva i perspektive koje im mogu koristiti u profesionalnom i osobnom životu. Sudjelovanje u volonterskim aktivnostima pruža priliku za učenje, samoostvarenje i razvijanje empatije. Volontiranje ima moć transformacije zajednice. Kroz angažman volontera, organizacije mogu provoditi projekte i programe koji poboljšavaju kvalitetu života mnogih. Volonteri često doprinose rješavanju društvenih problema, podržavaju ranjive skupine i sudjeluju u očuvanju okoliša.
Vrijednost volontiranja ogleda se u stvaranju boljeg svijeta za sve nas. Kroz zajednički trud pojedinaca, volontiranje ima snagu oblikovati društvo prema principima solidarnosti, altruizma i zajedničke odgovornosti. Svi mi imamo nešto vrijedno ponuditi, a volontiranje je put prema izgradnji pozitivne i održive budućnosti.
OVAJ ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA. 