Festival tolerancije i UNHCR Hrvatska u suradnji s Gradom Zagrebom udružili su se u novom i poprilično velebnom umjetničkom projektu. Naime, na pročelju zgrade Slave Raškaj na Ilici osvanuo je višemetarski mural. Na njemu su prikazane četiri osobe kako na leđima nose slova koja tvore riječ NADA. Što nam taj mural poručuje o integraciji izbjeglica, saznajemo od Tatjane Vlašić, zamjenice pučke pravobraniteljice : “Ova poruka nade na jednom od najprometnijih mjesta u gradu Zagrebu, na mjestu gdje se svi volimo okupljati tokom ljetnih mjeseci u gradu, je podsjetnik da su migranti tu i da su naši sugrađani. Ne samo da je vizualna poruka, nego je i poruka dobrodošlice koja je važna kao prvi korak u integraciji osoba koje dolaze.”
Mural je oslikao zagrebački street artist Boris Bare, a ova inicijativa poruka povezana je i s činjenicom da je grad Zagreb prošle godine usvojio prvi lokalni integracijski plan u Hrvatskoj.
“Zagreb je primjer dobre prakse jer je to jedina lokalna samouprava u Hrvatskoj koja zapravo ima ovakav policy dokument, a da s druge strane očekujemo donošenje ovakvog dokumenta na nacionalnoj razini. Zbog naših pritužbi i istraživanja znamo da se migranti i oni kojima je odobrena međunarodna zaštita suočavaju s cijelim nizom problema, od toga gdje i kako naučiti hrvatski jezik, kako osigurati sigurno radno mjesto, kako dobiti stan u kojem će živjeti te kako izgraditi dom. Tako je ovaj mural prilika da svi zajedno izgradimo zajednički dom za njih”, nastavila je Tatjana Vlašić.
Posebno je poražavajuća informacija o broju izbjeglica maloljetne dobi, koji čine gotovo 40 posto ukupne raseljene populacije.
Završnu riječ dao je zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet, koji je podsjetio na neke od akcija koje su već poduzete u integraciji raseljenog stanovništva u Zagrebu: “Prva se tiče raseljenih osoba iz Ukrajine. U državu je ušlo 22.000 državljana Ukrajine, od čega nekih 5.000 kroz Zagreb i u Zagreb. Grad se pobrinuo da ih se smjesti i da im se omogući subvencionirani smještaj u stanovima koji su za to adekvatni. Zahvaljujem sugrađanima koji su za to izrazili želju i namjeru. Brojimo već gotovo 400-tinjak stanova.”
Druga je akcija prošla ispod radara, a radilo se o kampu za privremeni prihvat osoba u tranzitu. “Napravili smo kamp u kojem su se mogli zagrijati, pojesti i napuniti baterije, i doslovno i metaforički. Oprati se i presvući. Mislim da je taj kamp pružio veliku pomoć čak 3.500 korisnika te usluge”, nadodao je Luka Korlaet.
Zagreb i Zagrepčani ovakvim inicijativama pokazali su svoju srdačnost i suosjećanje. Ratovi su, nažalost, imperativ ovoga doba, a protiv njih se najučinkovitije borimo pomaganjem onima koji drugog izbora osim bježanja – nemaju.
