Autor: Autor: Dominik Etlinger 2/25/2016 11:27
Europska unija odlučno je odredila smjer transformacije ekonomija država članica kojoj je osnovna sastavnica ekologija. Riječ je o cirkularnoj ekonomiji temeljenoj na smanjenoj potrošnji resursa kroz prevenciju nastanka, ponovnu uporabu i recikliranje otpada. Ipak smo shvatili da za čist okoliš ne moramo žrtvovati ekonomski napredak, upravo suprotno. Zaštita okoliša i energetika temeljena na čistim, obnovljivim izvorima energije te učinkovito gospodarenje otpadom nisu samo preduvjet, već i čvrst temelj razvoja gospodarstva. Uz „čistu“ industriju i ekološke poslovne modele, za uspjeh koncepta potrebni su i odgovorni ljudi koji otpad tretiraju kao resurs za ponovnu upotrebu.
Svaka metropola koja želi (do)živjeti perspektivnu budućnost mora imati isti cilj – stvaranje i održavanje ekološkog, čistog i zelenog grada. Gospodarenje otpadom najveći je izazov za grad Zagreb. Kreiranje efikasnog sustava gospodarenja otpadom veoma je zahtjevan, no itekako ostvariv zadatak usprkos nezavidnosti trenutne pozicije. Naime, Zagreb se, prema izvješću o odvojenom prikupljanju otpada u 28 glavnih gradova EU koje je objavila Europska komisija[1], nalazi na samom začelju po stopi odvojeno prikupljenog otpada. Kada pogledamo brojke, situacija je poražavajuća – mršavih 1% otpada prikupi se odvojeno. Ipak, umjereni optimizam možemo temeljiti na primjeru drugih glavnih europskih gradova koji su gospodarenju otpadom pristupili vrlo ozbiljno i sustavno. Podatak da je prema istom istraživanju uvjerljivo vodeća susjedna Ljubljana koja odvojeno prikuplja preko 55% otpada, vrlo vjerojatno manje upućenima stvara veliko iznenađenje. Onima koji prate trendove u području održivog gospodarenja otpadom, to je očekivano. Ljubljana je prvi europski grad koji je usvojio Zero Waste Concept – strategiju oponašanja prirode koja ne poznaje pojam smeća nego se sve reciklira u kružnom toku materije i energije. Ključna sastavnica izvrsnih rezultata ekološki najnaprednijih gradova – Ljubljane, Tallinna, Helsinkija, Dublina i Stockholoma jest prikupljanje odvojenog otpada na kućnom pragu. Njihovi rezultati bude nadu da će ljudska domišljatost na koncu biti zaslužna za zaustavljanje zagađivanja umjesto za uništenje okoliša i planeta, što je do sada bilo uvriježeno mišljenje.
Povećanjem količine odvojeno prikupljenog otpada proporcionalno se smanjuje količina miješanog otpada, čije zbrinjavanje zadaje glavobolje. Stanovnici Ljubljane visoko su motivirani za odvojeno prikupljanje otpada upravo zbog načina naplate odvoza otpada prema realno stvorenoj količini otpada (Pay as You Throw – PAYT). PAYT sustav nižim cijenama nagrađuje one koji stvaraju manje količine otpada, a to su u pravilu građani koji odvojeno prikupljaju otpad i recikliraju. Tijekom dvije godine od uvođenja sustava, udio iskoristivog otpada bačenog u kante za miješani komunalni otpad konstantno se smanjuje, a podršku projektu dokazuje i snažan anketni rast osviještenosti stanovnika o odgovornom upravljanju otpadom. U Ljubljani se na otpad gleda kao na resurs.
Odnos prema otpadu u Zagrebu najbolje oslikava anegdota iz nedavne prošlosti. Vozeći prijatelje Skandinavce prema Novom Zagrebu, jedan me začuđeno upitao nema li Zagreb samo jedno brdo – Medvednicu. Isprva nisam shvatio o čemu govori, ali nakon mog potvrdnog odgovora i njegovog potpitanja o „brdu“ koje vidi s lijeve strane, postalo mi je jasno da je riječ o odlagalištu otpada Jakuševac. Uslijedila je nelagoda nakon negativnih komentara kojima je popratio moje objašnjenje. No, oni su sporedni likovi. Ključni smo mi, Zagrepčani. Zbog sebe trebamo podići razinu osviještenosti, početi se odgovorno ponašati prema okolišu. Ako nam to nije dovoljna motivacija za promjene, počnimo razmišljati o tome kakvo ćemo nasljeđe ostaviti budućim generacijama. Vrijednost pitke vode i čistog zraka bez kojih život nije moguć uzimamo zdravo za gotovo i najčešće ih počnemo uvažavati tek onda kada ih više nema, a tada je prekasno.
Zagreb ima zakonsku obvezu osigurati minimalno 17 reciklažnih dvorišta - jedno po svakoj četvrti, a imamo ih tek 9. Zeleni otoci čiju mrežu Grad sramežljivo širi nisu dovoljno rasprostranjeni, stoga su građani demotivirani odvajati otpad kada do najbližeg otoka moraju prijeći i nekoliko kilometara. Najdulja ulica u Zagrebu – Ilica na svojih gotovo 6 kilometara duljine ima samo 4 spremnika za papir, 5 za staklo i samo jedan za prikupljanje plastike. Riječ je o „Bring“ modelu odvojenog prikupljanja koji je neefikasan. Najnapredniji su uveli sustav prikupljanja na kućnom pragu, reduciraju broj zelenih otoka, a preostale zakopavaju pod zemlju kako bi izbjegli prizore prenatrpanih kontejnera iz kojih ispada otpad – prizor koji u Zagrebu gledamo svakodnevno.
Godinama se govori o zatvaranju odlagališta na Jakuševcu, ali kamioni Čistoće dnevno tamo iskrcavaju gomilu otpada. Tek sa 10 mjeseci zakašnjenja, samo nekoliko dana prije parlamentarnih izbora, uvedena je naplata po volumenu na koju su obračunati popusti kako bi građani dobili nekoliko kuna manje račune. To nije rješenje problema, to je financijski neodrživo i štetno za poslovanje komunalnog poduzeća. Inače, Zakon omogućava uvođenje naplate prema masi predanog otpada koji bi motivirao građane na odvojeno prikupljanje.
Unatoč činjenici da ova važna tema pronalazi adekvatan medijski i politički prostor, Zagreb godinama tapka u mjestu. Donošenje pogrešnih odluka i nečinjenje posljedica su nedostataka političke volje. Zbrinjavanje otpada važan je dio kulture življenja jednog grada, koju vodeće strukture potpuno zanemaruju. To najbolje dokazuje činjenica da su u ovogodišnjem zagrebačkom proračunu smanjena sredstva za strateški važan resor kojem pripadaju energetika i gospodarenje otpadom. Sada iznose samo 100 milijuna kuna, od čega je čak 10 predviđeno za plaćanje naknada stanovnicima Jakuševca zbog umanjene kakvoće života.
Kako bismo uspjeli preokrenuti negativne trendove, naše životne navike trebaju postati ekološki osviještene i orijentirane na sprečavanje nastanka otpada i odvojeno prikupljanje. Potrebno je pružiti adekvatnu edukaciju – informirati o pozitivnim učincima ekološki prihvatljivih navika. Edukacija treba početi od djece u vrtićima i školama, a u tom je segmentu Grad učinio određene pomake. No, ne smijemo zanemariti odrasle građane koji će uvođenjem ovakvog sustava moći izabrati između zelenijeg grada i manjih računa ili prljavog grada i velikih računa. Izbor je poprilično lagan i jednostavan. Postoje primjeri iz Hrvatske koji pokazuju da je uspjeh moguć i prema postojećoj zakonskoj regulativi. Najbolji primjer svakako je otok Krk koji bi, da je sudjelovao u spomenutom istraživanju, zauzeo zavidno drugo mjesto sa stopom odvojenog prikupljanja od 50%.
Zagreb mora osmisliti i implementirati cjeloviti sustav gospodarenja otpadom. Republika Hrvatska uskoro donosi novi plan gospodarenja otpadom o kojem će ovisiti i sadržaj zagrebačkog plana. Nužno je da glavni, najveći i najrazvijeniji grad partnerski sudjeluje u procesu izrade.
Također, neodgodivo moramo osigurati adekvatnu infrastrukturu za odvojeno prikupljanje, izgraditi sortirnicu te kreirati cjenovni model i sustav naplate koji će građane motivirati za stvaranje manje količine miješanog komunalnog otpada. Tada će postati općeprihvaćeno u kućanstvu odvajanje i sortiranje specifičnih vrsta otpada – plastike, papira, stakla, metala, tekstila i biootpada.
Zagreb može postati zelen i moderan grad samo uz snažnu političku volju koja će pokrenuti proces podizanja ekološke svijesti i istovremeno osigurati adekvatnu infrastrukturu za zbrinjavanje otpada. Zagreb može i zaslužuje bolje.
[1] European Commission – DG ENV, Brussels, Assessment of separate collection schemes in the 28 capitals of the EU Reference: 070201/ENV/2014/691401/SFRA/A2.
