Zašto vlast pripada stranačkim vođama, a ne narodu

Pero Kovačević

Autor: Pero Kovačević 8/27/2012 10:57

Izbori su praznik demokracije. Ova, već otrcana fraza koju ste čuli manje više svaki put kad je ”došao i taj dan”, kada su vas svi raspoloživi mediji pozivali da neizostavno ”iskoristite svoje građansko pravo”, kad su vas stranački aktivisti danima pozivali i vrbovali ”da ne dopustite da drugi biraju umjesto Vas”, da ”glasujete za promjene i bolje sutra” i sve to uz sav arsenal motivirajućih, a Vama manje ili više dopadljivih aktivnosti.

Mediji i političari nas već godinama nastoje uvjeriti da na parlamentarnim izborima biramo saborske zastupnike,a na gradskim odnosno lokalnim zastupnike u Gradsku skupštinu odnosno vijećnike gradskih četvrti i mjesnih odbora.

Jesu li u pravu?

Prema članku 1. Ustava RH tako bi trebalo biti, ali nije.

Kako glasi članak 1. Ustava RH?

„Članak 1.

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. N

Narod ostvaruje vlast izborom predstavnika i neposrednim odlučivanjem.“

Kako je u praksi?

U praksi građani na izborima glasuju za stranačke liste, bez mogućnosti biranja konkretnih osoba za koje drže da će ih najbolje predstavljati, odnosno zastupati. Redoslijed kandidata na stranačkim listama, u pravilu određuju stranački čelnici odnosno uski krug osoba lojalnih predsjedniku stranke,koje zapravo umjesto građana biraju zastupnike odnosno vijećnike umjesto građana. Prema tome, u praksi vlast ne proizlazi iz naroda niti pripada narodu, vlast pripada stranačkim vođama, interesnim skupinama i raznoraznim lobijima.

Narodu je uskraćeno ustavno pravo na izbor svojih predstavnika neposrednim odlučivanjem. Upravo zbog toga zastupnici odnosno vijećnici nisu u punom smislu riječi predstavnici građana, odgovorni za svoj rad građanima. Nisu osobe koje profesionalno, čestito, pošteno i odgovorno obavljaju svoju dužnost, koje predstavljaju i zastupaju građane te su njihov glas u Hrvatskom saboru, Gradskoj skupštini, županijskoj skupštini odnosno gradskom, općinskom mjesnom ili kvartovskom vijeću. Zastupnici odnosno vijećnici de facto predstavljaju i zastupaju svoje stranke, njihove čelnike, lobije i interesne skupine koje im financiraju izbornu kampanju.

Upravo zbog toga veći broj zagrepčana ne zna da su Martina Jović, Zvane Brumnić, Goran Kutlić, Nikola Ljuban, Siniša Markulin, Tin Pažur, Dalibor Prevendar,Melita Mulić Vilina Šincek-Pećanić, Zdravko Žvorc, itd.. zastupnici u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

Isto tako većina građana u Hrvatskoj ne zna da su Vuković Josip, Vukobratović Marija, Nansi Tiroli, Turić-Đurić Nada, Šemper Željko, Špoljar Dunja, Lucić Franjo, Mandić Ivica, Borić Josip, Babić Ante,Babić Vedran, itd.. saborski zastupnici.

Većna od pobrojanih zastupnika nije skoro izustila niti riječi na sjednicama.

Pa sad vi ”birajte” odnosno glasujte i toliko o izborima kao prazniku demokracije. Toliko o tome da vlast u Republici Hrvatskoj odnosno u Gradu Zagrebu proizlazi iz naroda odnosno građana Hrvatske i Zagreba. Toliko o tome da građani ostvaruju vlast izborom predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Pitate se do kad će tako biti?

Bit će dok god u izbornom zakonodavstvu ne uvedemo sustav otvorenih lista da možemo birati osobe, a ne podobnike stranačkih čelnika.

Pitate što treba učiniti i kako riješiti da zastupnici i vijećnici budu u punom smislu riječi predstavnici građana, odgovorni za svoj rad građanima, a ne predstavnici stranačkih čelnika, lobija i interesnih skupina odgovorni njima? Odgovor je jednostavan, učinimo to već na predstojećim lokalnim izborima,tražimo promjenu izbornog zakonodavstva te uvedimo sustav otvorenih lista gdje će građani birati osobe,a ne glasovati za stranačke liste čelnika stranaka i interesnih skupina i lobija.

Prema modelu otvorenih lista građani Grada Zagreba izabrali bi neposredno 51 zastupnika, prilikom biranja odnosno glasovanja ne bi zaokruživali stranačke liste, nego bi sa svake liste mogli odbrati osobe koje ih mogu najbolje predstavljati i zastupati. Tako bi zastupnik ili vijećnik imao neposredan legitimitet građana. Interes građana i opće dobro građana bila bi mu nit vodilja kod odlučivanja i glasovanja, a ne stranački interes, interes i nalog vođe stranke i uskog stranačkog vrha.


Sustav otvorenih lista treba primijeniti i kod izbora vijećnika mjesnih odbora i gradskih četvrti i omogućiti građanima da neposredno biraju predsjednika gradske četvrti i mjesnog odbora i vijećnike gradskih četvrti i mjesnih odbora

Krenimo u reformu istrošenog političkog i izbornog modela jer će nam poslije biti kasno.