Autor: Sarah Srdar 5/20/2014 1:24
Zbog premalih prostornih kapaciteta iz Ministarstva socijalne politike i mladih u ponedjeljak su poslali obavijest kako će se pomoć za stanovnike poplavama ugroženih područja, umjesto na adresi Ministarstva u Savskoj cesti 66, prikupljati u Paviljonu 34 na Zagrebačkom velesajmu.
Tada se pojavio novi problem, a to je ljudstvo. Zagrepčani su u tolikoj mjeri naumili pomoći donacijama hrane i potrepština da se nije znalo kako prihvatiti tolike količine stvari, razvrstavati ih i slagati u kamione. Stoga su apelirali na sve koji mogu da dođu na Velesajam i pomognu i to volontirajući!
Pobjegla iz Gunje pred bujicom, a sada namirnice šalje svojim dojučerašnjim susjedima
Na Zagrebačkom velesajmu tako su se okupili ljudi najrazličitijih profila. Studenti, zaposleni, nezaposleni, mladi, stari,… Na samom ulazu u Paviljon 34 možda ćete se zbuniti, no vrlo brzo ćete shvatiti kako treba prionuti poslu.
Cijeli sistem vrlo je jednostavan. Muškarci pred Paviljonom dočekuju automobile, pomažu sugrađanima iskrcati stvari, unose vrećice u Paviljon gdje žene razvrstavaju i slažu donacije po kutijama.
Postoji nekoliko natpisa: ‘Hrana’, ‘Lijekovi’, ‘Higijena’, ‘Dječja hrana i potrepštine’, ‘Odjeća’ i ‘Igračke’. Po tom se principu stvari slažu u kutije, zatvore i nose u kamion.
– Gdje su bebe, trebam kutiju za bebe – viče jedna od djevojaka. Djeluje potreseno, a nakon nekog vremena shvaćam i zašto. Zbog najavljenih poplava pobjegla je iz Gunje u Zagreb gdje je provela cijeli dan na Velesajmu, vratit će se i sutra, a namirnice šalje svojim dojučerašnjim susjedima.
Druga pak djevojka ne zna u koju kutiju staviti ogledalo.
– Higijena ili igračke – pita me. Odlučile smo kako je bolje među igračke. Zanima me zašto je odlučila doći i pomagati.
– Živim u studentskom domu, jedva spajam kraj s krajem, znaš kako je. Živim od skromnog studentskog džeparca. Nisam iz Slavonije, a ni iz Bosne ili Srbije. No, to nije ni važno. Ove snimke na televiziji rijetko koga će ostaviti ravnodušnim. Bilo mi je teško što ne mogu napuniti kolica u trgovini vodom, hranom, odjećom, bilo čime što bi pomoglo tim ljudima. Ali imam zdrave dvije ruke i noge. Mogu pakirati stvari i nositi kutije u kamione koji voze za Slavoniju – objašnjava i traži me marker.
– Ja ću na ovu kutiju napisati ‘Hrana. Želim da moj rukopis nekoga razveseli. Želim da kutija završi u rukama tih ljudi koji prolaze nezamislivo – kaže, zatvara kutiju i odnosi je prema kamionu koji čeka ispred Paviljona.
Nije važno u koje vrijeme doći i koliko ćete ostati. Bitno je doći i pomoći
Profili volontera su različiti, no svi imaju isti cilj. Na bilo koji način žele pomoći. Tako je i s donatorima.
U vrećicama koje su donosili moglo se pronaći doista svega. Staklenke cikle, čokolade, čips, gazirani sokovi, pa čak i špek. Najviše je, naravno, konzervirane hrane, brašna, ulja, tjestenine i vode. Gotovo da ne postoji osoba koja nije na Velesajmu ostavila makar bočicu od pola litre vode.
Od higijenskih potrepština donosile su se četkice i paste za zube, šamponi, sapuni, ulošci za žene, wc papir. Za djecu su tu bile maramice, pelene, kašice i Čokolino. Odjeća za muškarce, žene, djecu, čizme, cipele, deke, ručnici. Nema toga što neće stići u Slavoniju.
Pomoći tako možete i vi. Ako ne financijski ili donacijama, volontirajte. Važno je doći na Zagrebački velesajam, nije bitno u koje vrijeme i koliko ćete dugo ostati.
U samo dva sata vrijedni volonteri su timskim radom napunili kamion. Donacije su prestale stizati oko 22 sata kada su zatvorena vrata Paviljona 34. Odlazeći, gledali smo dva parkirana kamiona prepuna kutija koje smo posložili, a koji u utorak ujutro kreću za Slavoniju. Dogovorili smo se da ćemo se sutra ponovno naći na Velesajmu. Zašto? Jer smo se osjećali ljudski.
