U Tehničkom muzeju Nikola Tesla otvorena je izložba fotografija Žike Tasića: Rudnici i rudari Raše i Labina. Izložba je iz fundusa Narodnog muzeja Labin.
Fotografije autora Živojina Žike Tasića nastale su 1964. godine kada je on fotografirao rudare koji rade unutar svog normalnog radnog vremena. Išao je s njima u Podlabinsku jamu u kojoj se kopala ruda i fotografirao je njih u svakodnevnom radu. Neki su čak portretnog tipa. Njemu su se rudari i malo namještali da to malo bolje ispadne. Naravno, htio je uhvatiti trenutak rada i težine rada u Labinskom podzemlju – istaknula je Renata Kiršić, ravnateljica Pučkog učilišta Labin.
Rudnik u Labinu je još bio aktivan šezdesetih godina, no zatvoren je sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Osim rudara i rudnika, fotografije prikazuju i rudarska postrojenja.
Na izložbi je prikazan ciklus crno-bijelih fotografija Žike Tasića snimljenih u jami Podlabin 3. veljače 1964., tijekom jedne rudarske smjene. Fotografije se nalaze u fundusu POU Labin – Narodni muzej Labin.
Osim dokumentarističke i povijesne vrijednosti u prikazivanju industrijskog kompleksa i tehnologije rudarenja prije gotovo 60 godina, fotografije predstavljaju dragocjeno svjedočanstvo o ljudima – labinskim rudarima.
Žika Tasić se doselio u Labin iz Srbije 1950-ih. Pridružio se timu ljudi koji su radili u Labinskom rudniku. Međutim, bavio se fotografijom. Školovao se u tom smjeru. Otvorio je prvo fotografski studio. Foto studio Tasić. Kasnije ga je naslijedio sin i unuk. Kasnije je on zatvoren. Osim što je radio u rudniku. U rudniku je doživio kako je to raditi u utrobi Labinske zemlje. Bavio se fotografijom i smatra se jednim od najbitnijih autora iz tog perioda pedesetih, šezdesetih i osamdesetih te je pratio razvoj Labina. Kroz njegove fotografije može se pratiti propadanje grada nakon što se rudnik zatvorio – nadodaje Renata Kiršić.
Fotografiranjem rudnika Živo Tasić htio je prikazati rudarsku solidarnost i multikulturalnost jer su u njemu radili ljudi iz drugih krajeva svijeta, a ne samo s područja bivše Jugoslavije.
Htio je te obične radnike prikazati u jednom drugom svjetlu kroz povijest. Fotografirao je različite scene ljudi da ih približi širem pučanstvu. Ljudi koji su bili na površini koji nisu radili u rudniku, nisu znali kako on izgleda osim putem fotografija. Tada nije bilo još videozapisa.
Valja istaknuti kako Labin ima bogatu rudarsku povijest.
Ekspanzija je počela za vrijeme Austro-Ugarske u 19. stoljeću. Povezano je s različitim segmentima. Tu je šećerana, koja je trebala energente. Tako da se taj ugljen koji se kopao prevozio u Rijeku. Potom se koristio za pogon industrije. Ekspanzija je bila za vrijeme ekspanzije totalitarnih režima. Za vrijeme talijanske vladavine koja je dala nalog da se izgradi Podlabin kakvog vidimo sada. Ovaj dio rudarskih kuća, rudarski toranj, rudarske direkcije, tzv. Lamparne, kupaonice koje su sve koristile za rudnik. Sve je to nastalo 30-ih godina prošlog stoljeća. Ja bih rekla da je sačuvano u cijelosti, no nije u funkciji industrije. Nešto od te infrastrukture je u funkciji kulture. U jednom dijelu rudarske direkcije nalazi se gradska knjižnica. U Lamparni se nalazi društveno kulturni centar – tvrdi Renata Kiršić.
Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja, a Tehnički muzej Nikola Tesla u svom sastavu ima i model rudnika u prirodnoj veličini, dužine oko 300 metara.
ČLANAK JE SUFINANCIRANA SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
