Nisu navijači huligani, puno njih uživa u nogometu

Udruga navijača Bijeli anđeli

11/17/2009 22:46

Pričam nekim svojim poznanicima o tome kako ponekada doživim stanje vrlo blisko ekstazi u kojem mahnito skačem, grlim ljude oko sebe i osjećam se kao na krovu svijeta. Kažu mi da sam sretan.

Pričam im onda kako mi se čini kako su većina stvari u životu male i zanemarive sitnice postavljene nasuprot nekakvog ideala, višeg cilja koji imam pred sobom. Kažu mi onda da sam mudar.

Pričam im kako su neki ljudi tom cilju posvetili svu svoju životnu energiju,  kako o njemu sanjaju, kako ga žive svaki dan i kako ih to potpuno ispunjava. Kažu mi da su oni fanatično odani.

Onda im kažem da je riječ o nogometnom klubu i bez iznimke mi kažu da sam budala. 

Unatoč predrasudama koje hrvatska javnost ima prema nogometnim navijačima i stigmatizaciji s kojom se gotovo svakodnevno susreću, postoji određena sorta ljudi koja voli nogomet i utakmicu ne može popratiti mirno sjedeći na tribini. Prijatelji, rodbina i muževi/žene tih ljudi znaju da svaki vikend postoji jedan dan kada na njih ne mogu računati, kada će u drugi plan pasti obiteljski ručkovi, noćni izlasci, vjenčanja i ostalo. To su ljudi koji jedva čekaju promrzli stajati na kiši gledajući susret dva očajno loša nogometna kluba, kako bi mogli pokazati novu zastavu koju su danima šivali ili transparent u koji su uložili sav svoj džeparac.

Ti ljudi u ponedjeljak na posao ili u školu dolaze promukli, neispavani jer su se vratili pred jutro s nekog dalekog gostovanja, nemajući novaca za gablec jer su sve što su imali dali za put. Takvi ljudi žive nogomet i navijanje i ne mogu vam racionalno objasniti zašto je to tako. To je nešto što je u njima: ili si nogometni fanatik ili jednostavno nisi. 

Pravi nogometni zaljubljenici ne dolaze na stadion zbog uspješnih rezultata svoje momčadi ili atraktivnog protivnika. Oni dolaze zbog adrenalina koji pruža nogometna igra, ali dolaze i zaljubljeni u ideal koji predstavlja njihov nogometni klub. Oni svojim postojanjem i aktivnošću aktivno izgrađuju identitet svog kluba i time direktno utječu na ostvarivanje svog ideala. Takav identitet je najčešće vezan uz lokalitet (zagrebački, hrvatski, dalmatinski, slavonski, sušački, itd.) ali i uz neke druge osobine koje ima ili mu se pripisuju (državni klub, građanski klub, radnički klub, itd.). 

U našem gradu se zadnjih desetak godina iskristalizirala mala ali fanatična skupina koja nije bila zaljubljena u ideal dominantnih klubova u državi ili gradu, već je svoju ljubav usmjerila nogometnom klubu Zagreb. Svojim aktivnim djelovanjem tom klubu izgrađuje identitet kakav u njihovim očima on već ima: zagrebački klub, šarmantan kao i romantična slika staroga grada, mjesto slavljenja nogometa i sporta, mjesto gdje se svi građani Zagreba i njihovi gosti osjećaju ugodno, gdje nema mjesta mržnji i diskriminaciji, mjesto koje s oduševljenjem prima djevojke i dečke starih zagrebačkih obitelji kao i one koji su došli u naš grad iz različitih dijelova Hrvatske i svijeta i zaljubili se u njega.

I zbog tog ideala, zbog te ljubavi prema nogometu i svome gradu, zbog otvorenosti prema različitostima i spremnosti na dobru zabavu, zbog toga volimo naš Zagreb, grad i nogometni klub.