Ipak borba Milanović vs. Bernardić?

0
394

Autor: Autor: Marin Knezović 2/29/2016 13:03

Utrka za predsjednika SDP-a Hrvatske navodno se vodi između dva kandidata – Zorana Milanovića i Zlatka Komadine (svaka čast Dušku Polovini Lungu ali on je tu potpuni autsajder). Promatrajući kampanju među zagrebačkim esdepeovcima stvari izgledaju bitno drugačije. U unutarstranačkim raspravama među članovima najveće stranke lijevog centra u Zagrebu Zlatko Komadina, njegova osoba i stavovi, je samo periferno prisutan. Glavna crta podjela je ona koja na različite načine doživljava odnos između stranačke središnjice, čiji se utjecaj utjelovljen u Zoranu Milanoviću, i članova gradske organizacije SDP-a okupljenih oko njezina predsjednika Davora Bernardića. Stječe se dojam kako se za najvažniju poziciju u SDP-u Hrvatske zapravo natječu Zoran Milanović i Davor Bernardić.

Pa zašto se Bernardić nije onda sam kandidirao za predsjednika SDP-a Hrvatske? Vjerojatno je procijenio da bi u ovom trenutku teško osvojio željkovanu poziciju na samom stranačkom vrhu. Konačno i sam je Bernardić svjestan kako je teško kritizirati Milanovića zbog gubitka izbora kada se i tebi samom to dogodilo na lokalnoj razini. Danas je utjecaj lokalnog SDP u Zagrebu na razini nižoj od one od prije dvadeset godina. A Zlatko Komadina? Komadina je na samom zalazu političke karijere. On je kao u akcijskom holivudskom hitu s ocvalim akcijskim zvijezdama 80-tih – „expendable“. Ako nešto napravi u tekućoj kampanji O.K. ali ako propadne nije velika šteta. Sam je Komadina najavio kako bi se moglo dogoditi, ako postane predsjednik SDP-a Hrvatske, da bude na toj poziciji samo dvije godine. On bi samo bio „prijelazno“ rješenje. Pravi predsjednik bi trebao biti Bernardić? Možda Rajko Ostojić?

Ovakva rješenja, upravljanje strankom preko posrednika, nisu nepoznata predsjednicima zagrebačke gradske organizacije SDP-a. Još je Milan Bandić pokušavao „gurnuti“, tadašnjeg gradonačelnika Koprivnice, Zvonimira Mršića za predsjednika SDP-a Hrvatske umjesto Ivice Račana. Bez uspjeha.

U stvari, da li je uopće primjereno raspravljati o prilikama u Zagrebu ako se radi o izboru predsjednika SDP-a na državnoj razini? Zagrebački izbori su za SDP uvijek bili više od običnih lokalnih izbora. Poslije poraza na državnoj razini SDP se uvijek mogao povući u svoju zagrebačku utvrdu koja je po svom pravnom, političkom, gospodarskom i kulturnom položaju zapravo „država u državi“. Trenutačno SDP nema svoje tradicionalne rezervne položaje u Zagrebu. Obnašanje vlasti u Zagrebu, za budućnost SDP-a, možda znači i više od vlasti na razini cijele Hrvatske.

Zlatko Komadina? Komadina je bio moj favorit za predsjednika SDP-a poslije smrti Ivice Račana 2007. godine. Sviđala mi se njegova retorika koja je isticala potrebu čuvanja lijevih, socijaldemokratskih vrijednosti u SDP-u. Komadina mi se činio kao najbolja prepreka ambicijama Milana Bandića u stranci. Kako sam se prevario. Komadina se sam nije kandidirao nego je, što više, podržao kandidaturu Milana Bandića za predsjednika SDP-a Hrvatske. Pametnom dosta.