Autor: Sarah Srdar 12/1/2013 21:38
U vremenima kad ljudi nemaju za kruh, kad mladi ne mogu pronaći posao, kad oni srednje životne dobi ostaju bez svojih radnih mjesta, kad sve veći broj građana odlazi iz naše zemlje – nije nam preostalo ništa drugo doli družiti se, smijati se i pokušati ublažiti tešku svakodnevicu. A onda se pojavila grupa ljudi koja si je uzela za pravo odlučivati o ljubavi.
Kad je inicijativa ‘U ime obitelji’ počela sa prikupljanjem potpisa za raspisivanje referenduma o braku, mislila sam – ‘Još jedan pokušaj koji neće ničime rezultirati’. Ipak, prikupili su potpise, mislila sam – ‘Neka, institucije će to spriječiti, pa kome je u interesu raspravljati uopće o ovakvom pitanju?’. 
Na kraju, referendum je ipak raspisan, a ja sam i dalje mislila kako će i onaj mali postotak građana naše zemlje koji uopće izađe na biračka mjesta, shvatiti kako nema pravo odlučivati o onome što netko radi u svom krevetu.
U 20.00 sati uslijedilo je razočarenje kad su objavljeni prvi rezultati referenduma. Čak 65 posto građana zaokružilo je ‘ZA’. Tih 65 posto reklo je ‘NE’ ljubavi koja je možda u nekim slučajevima i jača od one između muškarca i žene. Zar je uopće bitno kada govorimo o ljubavi tko je s jedne, a tko s druge strane? Majka i kćer, djed i unuk, prijatelj i prijateljica, muškarac i žena, žena i žena, muškarac i muškarac,… Zar nije najvažnije što manje mrziti, a što više voljeti?
Što smo ovime dobili? Manjak u državnoj blagajni od 50 milijuna kuna. Razočarane one koji su ne tako davno glasali ‘ZA’ Europu, za budućnost, za toleranciju. Pokazali smo da nismo dostojni zapada, da ne želimo napredovati. Jednima je ovo festival, a drugima sumrak demokracije. Jedni piju šampanjac, a drugi… Oni i dalje u svoja četiri zida žive ljubav. Na kraju krajeva, to i je najiskrenija i najčišća ljubav. Ona koja se događa kada ste sami, a ne pred drugima.
