Festival svjetskog kazališta i u svom 23. izdanju nastavlja zagrebačkoj publici predstavljati istaknuta imena europske kazališne scene i predstave koje otvaraju pitanja važna za suvremeno društvo. Tijekom više od dva desetljeća festival je postao važna platforma za upoznavanje različitih kazališnih poetika, redateljskih pristupa i umjetničkih trendova, povezujući domaću publiku s aktualnim zbivanjima na europskim pozornicama. O njegovu razvoju, značaju i ovogodišnjem programu govorila je Dubravka Vrgoč, ravnateljica Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, dok je umjetnički ravnatelj festivala Ivica Buljan predstavio njegovu širu koncepciju i važnost za zagrebačku kulturnu scenu.
Festival je pokrenut 2003. godine, a tijekom godina ugostio je brojne autore koji su obilježili europsko i svjetsko kazalište. Iako je u početku bilo neizvjesno koliko će dugo opstati, danas iza njega stoji više od dva desetljeća kontinuiranog predstavljanja važnih kazališnih imena i produkcija.
„Festival ulazi u svoju 22. godinu, odnosno 23. izdanje, uz jednu godinu pauze. Godine 2003. započeli smo ga s velikim entuzijazmom i velikim pitanjem koliko ćemo dugo opstati. Pokazali smo da smo održivi i da smo tijekom tih 22 godine predstavili doista neka od najvažnijih imena europskog teatra, umjetnike koji su određivali smjerove i trendove u svjetskom i europskom kazalištu“, istaknula je Dubravka Vrgoč.
Ideja osnivanja festivala bila je ponovno povezati Zagreb s europskim kulturnim prostorom nakon razdoblja izolacije tijekom devedesetih godina, kada su ratne okolnosti otežavale međunarodnu kulturnu razmjenu. Cilj je bio domaćoj publici omogućiti uvid u ono što se događa na europskim pozornicama, a kazališnim profesionalcima i umjetnicima pružiti priliku za povezivanje s aktualnim tendencijama i novim izvedbenim praksama.
Danas festival nastavlja tu misiju, ali s dodatnim naglaskom na umjetnike koji svojim radom promišljaju vrijeme u kojem živimo. Ovogodišnji program kroz različite izvedbene jezike istražuje teme tijela, sjećanja, identiteta, roda i međugeneracijskih odnosa, pokazujući kako suvremeno kazalište može postati prostor dijaloga o društvenim promjenama i ljudskim iskustvima.
„U posljednje vrijeme želimo predstaviti umjetnike koji imaju što reći u ovom vremenu i koji su dubinski pozicionirani u kontekst europskog teatra kakav danas želimo. Predstave nismo birali prema njihovu broju, nego smo se prvenstveno vodili idejom da predstavimo umjetnike koji su zanimljivi i koji imaju što reći, one koji određuju smjerove kojima će krenuti europsko kazalište. Tako smo ove godine došli do pet predstava“, rekla je Vrgoč.
Ovogodišnji program donosi pet naslova: „The Making of Berlin“, „Family“, „Brel“, „Mami“ i „Meldon“. Svaka predstava donosi drukčiji umjetnički pristup, izvedbeni jezik i pogled na suvremeni svijet, a njihov izbor potvrđuje nastojanje festivala da publici predstavi raznolike i relevantne kazališne produkcije s europskih pozornica.
Umjetnički ravnatelj festivala Ivica Buljan podsjetio je kako je jedna od početnih ideja bila pozicionirati Zagreb među europske gradove koji na početku kazališne sezone predstavljaju najzanimljivije i najintrigantnije radove iz šireg europskog kulturnog prostora. Festival je od početka nastojao obogatiti zagrebačku kazališnu ponudu i otvoriti prostor susretu domaće publike s različitim estetikama i umjetničkim tradicijama.
„Naš festival od početka je njegovao integrirajuću kazališnu estetiku i prikazivao velike autore i majstore. Prisjetimo se samo Brooksa, Fomenka, Roberta Lepagea i Thomasa Ostermeiera, koji je na prvom festivalu na kojem je gostovao još bio mladi autor na početku karijere, a danas je već majstor“, istaknuo je Buljan.
Upravo je takva usmjerenost na autore koji pomiču granice kazališnog izraza jedna od prepoznatljivih značajki festivala. Tijekom godina publika je imala priliku pratiti razvoj različitih redateljskih poetika, upoznati nove izvedbene forme i vidjeti kako kazalište odgovara na promjene u društvu.
Festival svjetskog kazališta tako i ove godine nastavlja graditi most između Zagreba i europske kazališne scene. Odabrane predstave ne donose samo različite umjetničke pristupe nego i potiču promišljanje identiteta, odnosa među ljudima i vremena u kojem živimo, potvrđujući važnost kazališta kao prostora susreta, razmjene ideja i kritičkog promišljanja suvremenog svijeta.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
