Prije stotinu godina Zagreb i njegova okolica izgledali su bitno drukčije. Život ljudi, njihovi običaji, odjeća i svakodnevne scene bili su motivi koje je slikar Joso Bužan neumorno bilježio na svojim platnima. Njegov umjetnički opus danas dobiva dodatnu dimenziju kroz izložbu u Etnografskom muzeju u Zagrebu, koja njegove slike povezuje s fotografijama, filmskim zapisima i drugom muzejskom građom. Posjetitelji tako imaju priliku upoznati svijet koji je umjetnik promatrao i slikao, ali i usporediti stvarne prizore iz prošlosti s njihovom umjetničkom interpretacijom.
Izložba donosi suradnju dviju zagrebačkih muzejskih institucija, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Etnografskog muzeja, čiji su fundusi objedinjeni kako bi se prikazao kontekst svakodnevice s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
„Izložba Josa Bužana upravo nam predstavlja komparaciju muzejskih fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Etnografskog muzeja. Kolegice Rončević Elezović i ja željele smo pokazati jedan kontekst, odnosno kontekst svakodnevice kakva je bila prije stotinu godina u Zagrebu i zagrebačkoj okolici. Upravo sam zato posegnula u istraživanje našeg fundusa, a to je zapravo bila potraga za fotografijama. S obzirom na to da je i Joso Bužan u to vrijeme imao osjećaj za etnografski teren, odlazio je u okolicu Zagreba, fotografirao ljude i prizore svakodnevnog života, a nakon toga je te fotografije prenosio na platno. Fotografije su mu ujedno služile kao skice za slike”, rekla je Zvjezdana Antoš, ravnateljica Etnografskog muzeja.
Zanimljivost izložbe krije se upravo u činjenici da izvorne fotografije koje je Bužan koristio tijekom stvaranja svojih slika nisu sačuvane. Zbog ratnih okolnosti, nažalost, nestale su, no dio vizualne dokumentacije iz istog razdoblja sačuvan je u fundusu Etnografskog muzeja. Riječ je o fotografijama i filmskim zapisima koje su na istim područjima snimali tadašnji muzejski istraživači i kustosi. Upravo ta građa omogućila je stvaranje zanimljivog dijaloga između umjetnosti i dokumentarne baštine.
Bužanove slike tako se susreću s fotografijama nastalima na istim prostorima, a spoj umjetničkog pogleda i muzejske dokumentacije omogućuje drugačiji pogled na svakodnevicu Zagreba i okolice. Na izložbi su predstavljeni radovi iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Etnografskog muzeja u Zagrebu. Uz slike, posjetitelji mogu vidjeti fotografije iz vremena, filmske i videozapise te razglednice na kojima su reproducirane Bužanove slike s motivima narodnih nošnji, koje su se široko koristile tijekom 1930-ih godina.
Od Šestina i Turopolja do Slavonije – svijet koji je Joso Bužan bilježio na platnu
Joso Bužan bio je slikar koji je inspiraciju pronalazio u svakodnevnom životu ljudi i krajolicima kontinentalne Hrvatske. Njegove omiljene teme bile su žanr-scene iz života običnih ljudi, ruralni prizori, običaji, sela i pučki portreti. Posebno su ga zanimali Zagreb i njegova okolica, a u svojim je radovima bilježio život Šestina, Turopolja, Roma, Slavonije i drugih dijelova Hrvatske. Istodobno je izrađivao i građanske portrete, koji su mu osiguravali egzistenciju.
„Njegovi radovi zapravo puno mogu reći o životu ljudi koji su živjeli u onom vremenu, a on se time i bavio. Njegova omiljena tema bile su žanr-scene iz života puka, naročito zagrebačke okolice, Šestina, Turopolja, života Roma, Slavonije i kontinentalne Hrvatske. On je to neumorno bilježio, te ruralne krajolike, običaje, sela i pučke portrete. To je radio iz neke svoje intimne sklonosti, a također je ostavio cijeli niz građanskih portreta, i to prilično uspješnih. Njih je radio zapravo kako bi osigurao svoju egzistenciju”, objasnila je Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica.
Izložba zato nije samo predstavljanje jednog slikara i njegova umjetničkog stvaralaštva, nego i susret umjetnosti i dokumentarne građe. Fotografije i videozapisi iz fundusa Etnografskog muzeja vraćaju posjetitelje u prostore koje je Bužan promatrao, dok njegove slike pokazuju kako je taj svijet izgledao kroz umjetničko oko. Usporedba tih dvaju izvora otvara mogućnost boljeg razumijevanja života, običaja i društvenih okolnosti vremena u kojem je umjetnik stvarao.
Posebna vrijednost postava upravo je u tome što se Bužanov slikarski opus može promatrati u prostoru koji prirodno nadopunjuje njegove motive. Etnografski muzej čuva predmete, fotografije i zapise koji svjedoče o svakodnevici nekadašnjih stanovnika Zagreba i okolice, pa se umjetnički radovi u takvom okruženju povezuju s konkretnim povijesnim tragovima.
„Izložba je otvorena od 24. kolovoza do 18. listopada i na njoj možete lijepo vidjeti ono što je njezina posebnost. Mislim da nigdje drugdje ne bi tako dobro sjela kao u Etnografskom muzeju, upravo zbog toga što je Bužan osobnim izborom volio slikati te pučke scene i pučke pejzaže. Materijal koji smo pronašli u suradnji s ravnateljicom Etnografskog muzeja bilježi stvarni život Šestina. Taj fotografski i video materijal, koji prikazuje svijet kakav je Bužan zapravo slikao, predstavlja jako lijepu priliku da gledatelji zavire u to kako je taj svijet stvarno izgledao, ali i kako ga je vidjelo oko umjetnika u Zagrebu prije samo stotinu godina. To zapravo nije bilo tako davno”, istaknula je Ivana Rončević Elezović.
Izložba Josa Bužana posjetiteljima pruža priliku da kroz umjetničke radove i sačuvanu dokumentaciju upoznaju Zagreb i njegovu okolicu kakvi su bili prije više od stotinu godina. Od narodnih nošnji i ruralnih krajolika do svakodnevnih običaja i portreta ljudi, izloženi materijali podsjećaju na svijet koji se s vremenom promijenio, ali je zahvaljujući umjetnicima i muzejskim zbirkama ostao sačuvan. Spojem slikarstva, fotografije i filmskih zapisa izložba oživljava prošlost i pokazuje koliko umjetnost može biti vrijedan svjedok vremena.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
