U zagrebačkom Tiflološkom muzeju otvorena je izložba splitske umjetnice Lili Gluić „Gdje se k meni penje more”, koja kroz 14 radova donosi spoj boje, teksture i dodira. Nadahnuta morem i mediteranskim krajolikom, umjetnica posjetiteljima predstavlja svoj prepoznatljivi umjetnički izraz, u kojem slike nisu namijenjene samo gledanju, nego i istraživanju dodirom. Posebnost postava je takozvani taktilni impresionizam, zahvaljujući kojem umjetnost postaje dostupnija slijepim i slabovidnim osobama, ali i svima koji žele umjetničko djelo doživjeti na drugačiji način.
Morski motivi nisu slučajan odabir, već odraz umjetničina podrijetla, odrastanja i osobnog doživljaja svijeta. Rođena Splićanka, Gluić inspiraciju pronalazi u krajoliku koji je dio njezina identiteta, a upravo zato smatra da umjetnost mora proizlaziti iz onoga što čovjek istinski osjeća.
„Motivi su morski jer sam rođena Splićanka, moji su s otoka. To je ono što je u meni i mislim da bi bilo lažno i varljivo da ja slikam nekakve snježne vrhove, žirafe i polja kukuruza jer to ne osjećam. Ovo što osjećam, to što je u meni, to je izraženo, a to je jedino istinito”, objasnila je umjetnica.
Ideja o stvaranju taktilnih slika razvijala se postupno, a važan poticaj došao je iz susreta s osobom oštećena vida. Umjetnica se prisjetila situacije koja joj je promijenila pogled na dostupnost umjetnosti i potaknula je da počne istraživati načine na koje bi njezini radovi mogli biti razumljivi i osobama koje ih ne mogu vidjeti.
„Prije više godina jedna osoba s oštećenjem vida iz Splita, prolazeći ulicom pokraj Muzeja grada, rekla je: ‘Koje divne slike!’ Tada sam shvatila da ta osoba nikada neće ući u galeriju Muzeja grada jer ne može vidjeti te slike. Tako su počele nastajati te strukture, koje su se svidjele ne samo osobama s oštećenjem vida nego i svima drugima”, ispričala je Gluić.
Taktilni impresionizam – umjetnost koja se istražuje prstima
Posebnost njezinih radova upravo su naglašene trodimenzionalne strukture i teksture koje omogućuju da se motivi dožive i bez gledanja. Umjesto klasične ravne slikarske površine, umjetnica koristi vlastitu tehniku kojom stvara reljefne oblike. Tako se na slikama mogu prepoznati morski motivi, borovi, krajolici i različiti detalji koji se ističu iz podloge.
Takav način rada omogućuje da slike istodobno funkcioniraju kao vizualna i taktilna umjetnička djela. Promatrač koji se kreće prostorijom može uočiti strukturu i izbočenja iz različitih kutova, dok ih osobe oštećena vida mogu istraživati dodirom.
„Rekla bih vam da ih ima do Novog Zelanda, Tasmanije, Australije i Amerike. Ne znam gdje ih nema jer su one trodimenzionalne i kada prolazite prostorijom bočno, vidite tu strukturu, te gomile, te borove. Tehnika je moja, zaštitila sam je. Tu nema papira, nije papirnato. Tajna je u tome od čega ja to radim, ali postojano je i čvrsto”, rekla je umjetnica.
Kako bi izložba bila što pristupačnija, svaki rad prati verbalni opis dostupan putem QR koda. Osim toga, za dvije slike izrađeni su posebni taktilni dijagrami namijenjeni slijepim i slabovidnim osobama. Oni omogućuju upoznavanje s kompozicijom i motivima pomoću reljefa, izbočenja i različitih tekstura, a posjetiteljima pružaju dodatnu mogućnost samostalnog istraživanja umjetničkog djela.
Taktilni dijagrami i zvučni opisi za potpuniji doživljaj
Prilagodba umjetničkih radova osobama oštećena vida zahtijeva više od samog stvaranja reljefne površine. Važno je da osoba dobije i odgovarajuće informacije o tome što dodiruje, kako su elementi raspoređeni i što pojedini dijelovi predstavljaju. Upravo zato taktilni dijagrami dolaze u kombinaciji sa zvučnim opisima koji posjetitelje vode kroz sadržaj slike.
„Za osobe oštećena vida izradili smo taktilnu prilagodbu u obliku taktilnih dijagrama. Jedna slika ima svoja tri taktilna dijagrama koji pomažu osobi da pomoću reljefa, izbočenja i različitih tekstura koje se nalaze na podlozi dodirom doživi tu sliku. Ono što je izuzetno važno jest da uz te taktilne dijagrame mora ići i zvučni opis koji slijepu osobu vodi i na neki način joj zornije ukazuje na to što je točno predstavljeno i što dodiruje”, objasnila je Iva Sočković, stručna suradnica u ustanovi kulture.
Takva prilagodba izrađena je za dva izdvojena rada od ukupno 14 predstavljenih na izložbi, dok ostale slike imaju pripadajuće verbalne opise koji zvučno objašnjavaju prikazane motive. Kombinacijom različitih načina interpretacije klasičan galerijski postav tako je pretvoren u multisenzorno iskustvo koje omogućuje sudjelovanje široj publici.
Izložba Lili Gluić pokazuje kako umjetničko djelo ne mora biti dostupno isključivo vizualnom doživljaju. More, mediteranski krajolici i motivi koji obilježavaju umjetničin opus ovdje se upoznaju kroz boju, oblik i teksturu, ali i kroz dodir i zvuk. Time se otvara prostor za drugačiji susret s umjetnošću, u kojem različiti načini doživljavanja postaju jednako važni, a galerijski prostor dostupniji svima.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
