KOLUMNA ROBERTA HIRCA: Društvena pravila i tržišni zakoni

Dok društvena pravila i tržišne zakone držimo odvojeno, život teče bez problema. No, kad se ova dva zasebna sustava vrijednosti počinju dodirivati, tada nastaju problemi.

Piše Robert Hirc, zastupnik Reformista u Gradskoj skupštini Grada Zagreba

Povod za pisanje ove kolumne bio je recentni događaj s ručka u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Na dnevnom redu Gradske skupštine tema je bila financijske prirode, pa sam svoje stavove sučelio s etabliranom stručnjakinjom i poznatom gradskom političarkom i zastupnicom, pripadnicom oporbe. Kako ja pripadam vladajućoj većini, nije teško za pretpostaviti da smo izvlačili iz arsenala drugačije argumente koji su za cilj imali istu tematiku prikazati različito.

Kao što to i nerijetko biva, takvo sučeljavanje argumenata sa skupštinske govornice bilo je na granici da argumenti poprime i dodatnu konotaciju malo napetijih odnosa.

Za vrijeme pauze za ručak našli smo se za istim stolom, zajedno s još nekoliko kolegica. Kako sam ja u tom politički šarenom društvu bio jedini muškarac, ponudio sam damama da im donesem piće. I moja skupštinska sugovornica koju spominjem kulturno je prihvatila da joj donesem piće, ali uz jednu opasku.

„To je najpametnije što ste danas rekli“, izustila je. Nisam se dobro osjećao nakon takve izjave, jer sam shvatio da je ovdje došlo do miješanja društvenih pravila i tržišnih zakona.

Društvena se pravila odnose na ljubazno ophođenje, sadržana su u čovjekovoj prirodi i potrebi za zajedništvom. Usluga se ne mora vratiti. Možete, primjerice kolegi u uredu pomoći da premjesti neki malo teži komad namještaja u kancelariji. To ne znači da je on obvezan učiniti vama neku protuuslugu. Kolega će vam donijeti kavu iz kantine kad ode sebi po kavu. Obojica ćete se osjećati dobro, ali nikakvog zakona tržišta tu nema.

Sasvim je drugi svijet tržišnih zakona koji bismo mogli preslikati i na našu Gradsku skupštinu. Postoje jasna pravila igre i svi ih se trebamo pridržavati. Ne očekuje se da podržite neki prijedlog samo zato što ga je predložila dama, a vi želite biti kavalir.

Tržišni odnosi nisu nužno loši, no oni podrazumijevaju odgovarajuće dogovore i poštivanje tih dogovora. Ukoliko ste na izbore izašli na zajedničkoj listi s nekom drugom političkom strankom, tržišno je neprihvatljivo nakon izbora djelovat suprotno unaprijed postavljenim zajedničkim pravilima igre. U mojem slučaju to znači ovo: Reformisti su na izbore u Zagrebu išli na koalicijskoj listi koju je predvodio aktualni gradonačelnik. Birači koji su nama dali glas unaprijed su znali da glas za Reformiste ide i gradonačelniku Bandiću. Tržišni zakon jasno je definiran i mi se kao stranka toga držimo.

Društvena pravila pak znače tople, kolegijalne, a ponekad i prijateljske odnose s kolegama zastupnicima u Gradskoj skupštini koji su izabrani na drugim listama i od drugih birača. Interesi nam se mogu poklapati, možemo sklopiti koaliciju, postaviti tržišne zakone i upravljati gradom. No, možemo se zadržati samo na poštivanju društvenih pravila.

Nedavno sam bio na domjenku jedne od oporbenih gradskih stranaka. Njen me gradski zastupnik pozvao i ja sam se s veseljem odazvao. Ukoliko me on želi vidjeti u njihovom okružju i još k tome i počastiti ugodnim razgovorom, zašto ja to ne bih prihvatio? Na domjenku se okupilo 10% svih gradskih zastupnika, no jedini sam ja bio iz redova vladajućih u gradu. Naglas sam to primijetio, što su kolege oporbeni zastupnici s osmijehom prihvatili.

Izgradili smo dobar odnos poštivanja društvenih pravila ne zadirući u tržišne zakone. Ja sam ostao pripadnik vladajućih, njih četvero oporba.

Vraćajući se na početak teksta zaključujem da ukoliko želimo biti korektni profesionalci obnašajući dužnost gradskih zastupnica ili zastupnika, trebamo jasno odvajati stranačku borbu u Gradskoj skupštini od osobnog ophođenja kad se svjetla pozornice ugase.

Živimo u dva svijeta različitog modusa ponašanja u kojima su postavljena drugačija pravila. Ukoliko u društvena pravila unesemo tržišne odnose, ova ravnoteža će se promijeniti. Jedan od najčešćih primjera je kad nekog od dragih prijatelja nagovorimo da nam bude jamac za kredit. Nakon određenog vremena, spletom nesretnih okolnosti, možda više nećemo biti u mogućnosti banci vraćati kredit i ona će nastaviti teretiti našeg prijatelja. Velika je vjerojatnost da će u budućnosti naše prijateljstvo biti na ozbiljnom iskušenju.

Ukoliko razumijemo da ova dva svijeta treba razgraničiti i njihova pravila ne miješati, profitirat ćemo u oba svijeta.

Ja ću i nadalje s veseljem kolegicama gradskim zastupnicama donositi piće za vrijeme pauze za ručak u Gradskoj skupštini. No jelovnik za vrijeme ručka i dnevni red skupštinske sjednice ne mogu se miješati. Pravila su pravila – jedna društvena, a druga tržišna.