Požarište u Osijeku ogledni je primjer u Hrvatskoj, često gore odlagališta otpada i to nije dobro, upozorio je Darko Klasić iz HSLS-a.
– To sad već postaje pravilo, a ne izuzetak. To je posljedica politika gospodarenja otpadom koje se u načelu guraju u širu javnost i koja nisu posljedica promišljenog pristupanja gospodarenja otpadom nego često populističkom, gdje se na cijelovit način ne ne zbrinjava otpada, mi ga često parcijalno zbrinjavamo, a ostali dio skladištimo. Sutra već, ta potencijalna odlagališta, postaje mjesta izbijanja požara i velikog zagađenja zraka.
Noviji primjer takvog zbrinjavanja otpada je najavljena gradnja spalionice na Rebru, dodao je Klasić…
– Gdje se digla velika galama i buka, nikog nije interesiralo ono što kažu stručnjaci i rezultati mjerenja. Vidio sam po projektu koji je bio izložen, da bi spalionica na Rebru radila manje onečišćenje zraka nego što rade parkirani automobili. Taj otpad sa spalionice na Rebru negdje mora završiti, završit će na nekom odlagalištu, gdje će se sutra samozapaliti, na te otpadne plinove nećemo moći utjecati, niti na zagađenje okoliša.
Moramo se zapitati, očekujemo li zaista da će naš otpad plaćati i zbrinjavati netko drugi, rekao je Klasić…
– Navest ću vam par konkretnih primjera. Gospodarenje ostatkom nuklearnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško mi plaćamo 40 milijuna eura Slovencima jer ga nećemo zbrinjavati sami. Gospodarenje muljem iz otpadnih voda i zagrebačkog pročistača plaćamo Mađarima da ga zbrinjavaju. Spaljivanje smeća iz Rijeke plaćamo Talijanima. Koliko imam informacije, razmišljalo se i u Gradu Zagrebu, da nam se ne onečišćuje zrak, da otpad spaljuju Austrijanci za 200 milijuna eura godišnje. Jesmo li toliko bedasti ili bogati, da mislimo da otpad koji mi napravimo može zbrinjavati netko drugi.
Dokaz da novi model zbrinjavanja otpada nije dobar je to je Grad Zagreb platio 1,4 milijuna eura kazne zbog smanjenog odvajanja otpada, zaključio je Klasić…
