Arhiva Trnje - Stranica 4 od 28

😔Niko Cici danas na komemoraciji:"E, moj Cicek. Gle, znam da me gledaš na nekoj nebeskoj Karaki zajedno s Pavom, Popom, Icekom i Cveletom, da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu i navući da javno budem intiman. Znam da se smiješ, jer znam da znaš koliko to ne volim. Ali smijem se i ja, znaš. Veliš, baš si odlučio otići na dan kada su se otvorile terase kafića da svi nekaj vele tebi u spomen, kaj ne. Bogu hvala, ako su se sjetili svega, imali su si kaj za reći.Bio si im idol, vodilja, prijatelj, pojam gospoštine i dobri duh ovog našeg grada. Ali to sve znaš, ali ono što ne znaš, ostat ćeš im to još jako, jako dugo. Sjedim jučer na balkonu iznad oltara kaj su ti ljudi napravili ispred naše zgrade i gledam dole. Ne vidi me nitko, ali ja vidim malu curicu kako prilazi tim plavim i crvenim lampionima i tvojoj slici, i stane i gleda. Okrene se u jednom trenutku, ode do svog tate i pita: 'Tata, tko je bio ovaj striček?' I tate krene.Cicek moj, roditelji, bake i djedovi ovih ti dana objašnjavaju mladim generacijama tko si bio i zakaj si im toliko značio. A bio si maskota i ljubimac svih Zagrepčana, a naravno i Zagrepčanki. I svih onih ljudi koji su iskonski voljeli naš Dinamo. Al' znaš kaj, meni si bio tata. Često si znao govoriti da je mene odgojila mama, da ti nemaš ništa s tim. E, moj tata, nije ti to baš tako, znaš. Vodeći me na svoje treninge, gdje sam ponekad znao slučajno uletjeti na teren, dozvolio si mi da se sam zaljubim u nogomet. Neforsirajući me, dozvolio si mi da nogomet volim i živim.Prateći me iz prikrajka da se sam borim i sam pronađem i ucrtam svoj put. Svojim primjerom naučio si me kako voljeti svoje, a poštovati tuđe. I kako cijeniti pripadnost, kako biti Purger i Hrvat. Ali najveća životna lekcija koju sam od tebe naučio jest ta da smo na ovom svijetu svi jednaki, i da svakome čovjeku treba dati svoje vrijeme, pažnju i pomoć ako mu je potrebno. I osmijeh. On niš ne košta, jel tak? A vodeći me na sva druženja s dečkima pokazao si mi što znači biti nekome prijatelj. S velikim 'P'. Kako čovjeka iskreno i bezuvjetno voljeti, dati cijelog sebe bez ikakve zadrške. A čuj, ne bumo se lagali, pokazao si mi kako se lijepo provesti, kako pošteno zafeštati, zapjevati, zakartati... I živjeti, Cicek moj, u trenutku, živjeti tu i sad. I ne brini, ne bum sad prepričavao vaše anegdote iz 1982. kaj sam ih slušao za stolom kod Domagoja.Ne bum ponavljal tvoje uspjehe kao igrača i trenera. Ne bum ponavljal da si bio šmeker, fakin i vlasnik osmijeha koji osvaja na prvu. Ne bum ti rekel ni koliko je boli kaj više nisi tu na Zemlji, i koliko mi već fališ. I za kraj ću ti reći ovo: Hvala ti na ljubavi i podršci u mojim dobrim i lošim trenucima, a tebi možda najtežim trenucima tada. Jedno znam sigurno, ti zapravo nisi otišao, jer si u svima nama previše ostao. I Cicek, you did it your way. Volim te, volimo te. Od svega ti srca hvala. Tvoj sin."Niko, drži se! ❤ ... See MoreSee Less

Trnje

POPULARNE VIJESTI

POPULARNE KATEGORIJE