Autor:: Gordan Kožulj 10/15/2010 10:32
Zabrinuti statusom i financiranjem sporta u hrvatskoj, potaknuti izjavama izbornika hrvatske vaterpolo reprezentacije Ratka Rudića, trenutnim stanjem u košarkaškom klubu Cibona (usprkos dobroj prošlogodišnjoj igri), prezentacijom Pete Radovicha (Weekend Media festival), ali na kraju i osobnim sportskim iskustvom, želja mi je iznijeti nekoliko ideja za osiguravanje sredstava za razvoj vrhunskog sporta.
Sport u svijetu uživa veliku popularnost, među ostalim i zbog toga jer predstavlja univerzalnu vrijednost s jasnim i unificiranim pravilima koja svima, bez obzira na boju kože, vjeru, kulturu ili podrijekto, pruža jednaku i ”fair” platformu za uspjeh. Zato ne čudi da je sport jedna od najzastupljenijih tema u svjetskim medijima, a nastupe, odnosno prijenose najuspješnijih hrvatskih sportaša nerijetko možemo pratiti na brojnim globalnim medijskim komunikacijskim kanalima. Stoga, kada u bilo kojemu kutku našega planeta upitamo stranca da li je čuo za zemlju iz koje dolazimo, dobijemo odgovor koji najčešće uključuje Davora Šukera, Gorana Ivaniševića, Janicu. Tim potencijalom potrebno je oplemeniti nacionalni identitet, a hrvatske sportaše konstruktivno usmjeriti ka promicanju drugih hrvatskih kvaliteta kao što je, primjerice, turizam.
Evaluacijom medijskih izvještaja jasno se da ukazati da su hrvatski sportaši putem svojih nastupa na Olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima te drugim globalnim natjecanjima, najveći promotori Hrvatske u svijetu, a da je identitet države prema vani jasno prepoznat kroz sveprisutne ”kockice”. Nastupi košarkaša u finalu Olimpijade protiv Dream Team-a 1992., nogometne reprezentacije 1998. ili Goranovo osvajanje Wimbeldona još uvijek su jedne od najjačih asocijacije stranaca na Hrvatsku (ako izuzmemo slike rata). Jednako tako, svjesni važnosti turizma kao ekonomske grane, Hrvatska ulaže iznimne napore u promociji zemlje kao turističke destinacije. Osim nastupa na turističkim sajmovima i sličnih aktivnosti, Hrvatska ulaže iznimno velika sredstva u zakup medijskog prostora, što smo mogli primijetiti gledajući Eurosport i CNN ili čitajući neke od svjetski poznatih tiskovina.
Uvažavajući vrijednosti i kvalitete sporta i turizma, nameće se pitanje možemo li sinergijskim učincima pospješiti efikasnost tih dviju važnih grana hrvatskog društva. Vjerujem da možemo – i to povezivanjem! Potrebno je povezati nastupe vrhunskih hrvatskih sportaša (koji u svjetskim medijima kroz svoje nastupe dobivaju veliki prostor) s aktivnostima hrvatske turističke zajednice.
Ideja povezivanja nije nova; iznesena je od strane Ante Bogdanića, vlasnika Albatros Medie na sportsko poslovnoj konferenciji, a ”posuđena” od turističke zajednice, koja ju je u nekoliko navrata neuspješno implementirana – bez cilja, transparentnosti i evaluacije. Ako postoje sredstva državnih tvrtki (HTZ, Croatia Osiguranje, HEP, Ina…) namijenjena sportu, tada ih treba koristiti za promociju države na međunarodnoj sceni.
Stoga, ideja kreiranja fonda namijenjenog sportu, a sa ciljem kreiranja prepoznatljivog brenda u svijetu, već duže vrijeme zaokuplja naše zajedničke razgovore. Fond bi bio namijenjen hrvatskim sportašima, ekipama ili reprezentacijama, bez obzira na sportsku granu, ako prilikom svojih nastupa zauzimaju važan medijski prostor u međunarodnim glasilima. Kako bi se jasno definirala pravila dodjeljivanja promidžbenih sredstava, postojala bi kategorizacija kvalitete međunarodnih natjecanja i njihovog medijskog dosega, kojom bi se određivali uvjeti za dodjelu sredstava. Na taj način daje se prilika i poticaj svima sportovima (bez obzira na lobističke snage) i klubovima da se potrude izaći iz okvira granica države te se pokušaju natjecati na konkurentnoj međunarodnoj sceni, čime bismo dobili dio promotivnih sredstava.
Prepoznatljivi kockasti dres zadržao bi važnu ulogu, ali bi ga trebalo unificirati za sve sportove u kojima nastupaju hrvatski sportaši. Također, kako bi se omogućilo da klubovi dijelom zadrže svoje klupske boje, njihovi dresovi bili bi 40% u kockicama, dok bi reprezentativni dresovi imali najmanje 80% svoje površine pokrivene šahovnicom. Događalo se da su naši rukometaši na europskom prvenstvu, pred nama tradicionalno turistički važnom publikom, igrali u bijelim dresovima, s reklamom HEP-a i Croatia osiguranja. Bilo bi korisnije kada bi na dresovima nosili poruku, recimo, FOLOW ME TO CROATIA, a koji bi trebao biti usklađen s marketinškim planovima i kampanjom Hrvatske turističke zajednice. Ta usklađenost trebala bi biti vidljiva i kroz zakup reklamnog prostora na panoima uz igralište, tj. borilište, uz jednaku poruku FOLLOW ME TO CROATIA. Primjer toga vidjeli smo tijekom nedavnog Svjetskom košarkaškog prvenstva u Turskoj, kada je na utakmicama branitelja svjetske titule, Španjolaca, na reklamnim panoima pisala poruka VISIT SPAIN.
Iz ukupnog budžeta HTZ za reklamu, koji godišnje iznosi cca 200 milijuna kuna, izdvojio bi se dio za financiranje ”sportskih ambasadora hrvatskog turizma” cca 30 milijuna kuna. Također, ideja ostavlja puno prostora za nadgradnju, kao što je kreiranje web portala (followmetocroatia.com), nagrada za najveći doprinos promociji zemlje …
Da povezanost sporta i turizma može biti izuzetno jaka i korisna, vidi se i na primjeru Svjetskog kupa u skijanju, ( čija je važnost za skijaše postala veća i od Svjetskog prvenstva) koji je nastao iz interesa austrijskih gradića (da ne kažem zaseoka) da se promaknu u vrhunske skijaške i turističke destinacije. Vrijeme je i da hrvatska država prepozna sport i svu njegovu važnost. Pri tome ne mislim samo na sve vrijednosti koje sport promovira (tjelesnu aktivnost, zdravlje, fair-play, natjecanje, timski rad…), već i na kreiranje nacionalnog identiteta, kako prema nama samima, tako i prema međunarodnim ciljanim skupinama od koje bi hrvatska i njezin turistički sektor mogao imati značajne koristi.
