2/16/2011 18:10
Moj stari prijatelj Pero Zlatar znao je govoriti: ‘Znaš Silvek, moral se obično spušta zajedno sa suncem’. Kako je često kao novinar pratio sport znao je reći: ‘Salto morale opasniji je nego salto mortale!’.
Moja današnja tema se odnosi na političare koji odavno tvrde, naglo mijenjajući moral i osjećaje, da se praktična politika sastoji u ignoriranju činjenica. Tako iz morala ulaze u područje smrtonosnog skoka pa postaju sarasvati ili nekrofili.
Jedna od aktualnih tema je iskopavanje starih zagrebačkih kostura kako bi se po njima utvrdio pokojnikov DNK, što s jedne strane koriste etnogenetičari, a koji su tvrdili da su na području današnjeg Zagreba bili Grci koji su izbjegli u vrijeme Peloponeskih ratova. Ti su se ratovi vodili još u petom stoljeću prije Krista. Tvrdilo se da je Zagreb dobio svoj naziv – Gornji grad, što bi prevedeno na latinski bilo Mons Grechensis, kao Grčka gorica. Postoje i druge teorije koje se još povlače od povijesnih ličnosti pa konačno i do dr. Franje Tuđmana, koji je tvrdio da su Hrvati, a to znači i Zagrepčani ustvari iz Irana odnosno Sjeverne Indije. Etnogenetičarima su se suprotstavili mnogi ugledni znanstvenici pa su tako na temelju modernih istraživanja (npr. Zrinka Nikolić) upozorili da se Hrvati moraju odreći Šenoe i Šuleka.
Istina je još gora, etnogenetičari bi iz zagrebačke i hrvatske povijesti amputirali niz najvećih ličnosti i to upravo one koji su u 19. st. najviše pridonijeli stvaranju moderne hrvatske nacije.Kako bi čitateljima bilo jasnije želim naglasiti da bi se tek vađenjem DNK iz starih kostiju moglo eventualno nešto dokazati, ali se takav DNK nema s čime usporediti.
Danas nije puno drugačije jer političari traže ponovno kosti vjerojatno potaknuti vrlo gledanom tv serijom Kosti, ali i politikanstvom. Mislim da se svi slažemo da je žrtva žrtva i da su kosti dio naše prošlosti.
No vratimo se mi Zagrebu. Prije Mirogoja u Zagrebu je kroz njegovu povijest bilo puno groblja, dok nije otvoreno centralno groblje Mirogoj u kojem je prvi pokopan godine 1876. Fridrik Singer, koji je inače bio učitelj gimnastike. I to je za neke etnogenetičare veliki udarac. Tako da se tada pokapalo na Jurjevskom groblju (od godine 1622), groblju Svetog Tomaša (danas Gupčeva zvijezda), Petrovom groblju (danas rodilište u Petrovoj ulici), Pravoslavnom groblju (zapadna strana Britanskog trga i početak Pantovčaka), na sirotinjskom groblju, gdje se pokopavalo bez lijesa i križa (danas je tu bolnica Sveti Duh smještena u zgradi nekadašnje ubožnice), na Rokovom groblju (na Rokovom perivoju), gdje ju uz ostale pokopan Vatroslav Lisinski, Josip Plemenčić, a dio Rokovog i Petrovog groblja bio je rezerviran za Židove. Uostalom ne znamo koliko je groblja bilo inače u okolici Zagreba i tko je sve u njima pokopan. Najvjerojatnije je da je prvo groblje bilo blizu Gornjeg grada (Grič).
Političarima i etnogenetičarima, a i mnogim Zagrepčanima nepoznato je zašto se Vlaška ulica tako naziva. Naime, u narodnom govoru su Latini nazivani Lasima, što je značilo da se radilo o talijanima, odnosno u srednjem vijeku bio je to naziv za sve strance, a ne za Vlahe tj. doseljene Srbe . Što se mene tiče ja bi radije da je Vlaška ulica dobila naziv po Laškom rizlingu ili Laškoj pivi.
Međutim, političarima je danas važno otkriti nove kosti jer misle da povijest počinje od trenutka kada su preuzeli vlast. Tako je bilo oduvijek jer su se mijenjali i nazivi ulica, trgova i sl. Kao što se ne može otkriti da li pojedine kosti pripadaju jednoj vjeri, naciji jer se ne mogu usporediti na temelju znanstvene metode DNK, tako je izuzetno teško da se nakon 60 godina utvrdi kome pripadaju „zasluge“ za ratni zločin u tijeku i nakon II. svjetskog rata, da li fašistima ili antifašistima.
Nakon toliko godina svjedoci su najnepouzdanije dokazno sredstvo.
Sjećam se da sam u jednom velikom kaznenom predmetu (suđenje Andriji Artukoviću) u kojem sam branio istog, bio opsjednut s lažnim iskazom navodnog vozača Andrije Artukovića optuženog za ratni zločin, koji je na sudu lažno i bez trunke savjesti iskazao da je bio vozač Andrije Artukovića i da mu je upravo on naredio strijeljanje grupe civila, odnosno antifašista. Svjedok se zvao Baijro Avdić (lažni svjedok) po kojem su nakon toga mnogi pravnici, tada poznatu birtiju u Amruševoj ulici zvanu „Kod lažnog svjedoka“, nazivali njegovim imenom.
I danas kao i na tom procesu političari izvlače razne dokumente, istražuju kosti, grobove, jame i sl.
„Činjenica je kada izbije rat, prva žrtva je istina“.
Kada govorimo o kostima ne mogu da se ne sjetim relikvija što predstavljaju „mošti“, ( dijelovi posmrtnih ostataka) i početka kada su srpski nacionalisti prenosili kosti svojih svetaca. Političari koriste čak i religiju i simbole da bi ostvarili svoje ciljeve, no, narod to ipak nakon izvjesnog vremena prepozna. Balkanski herostrati skloni su mitovima tako da je i ovim simbolom iscrpljena jedna žalosna teza, ali ostajem kod nje, a to je da zaslužujemo političare koje smo sami izabrali.
Nakon ove žalosne teme sjetim se Zagreba i jedne njegove gotovo povijesne ‘”zagrebancije“ i refrena pjesme o Zagrebu, koji glasi: ‘…ti vješti piloti od perja u lake mašine su sjeli…’, s time da ih je Grički top točno u podne podigao sa asfalta.
Jednom prilikom je tu pjesmu prokomentirao moj prijatelj Ivek Horvat, inače odbornik u Gradskoj Skupštini , te izrekao: ‘Znate gospodo političari kaj ja mislim o vama? Vi ste kak ti golubi! Kada vas još ne izaberemo onda nam jedete iz ruku, a kad dođete na vlast onda nam sere… po glavama!’
