12/4/2009 20:44
U javnosti se često stječe dojam da su navjiači konstantno nezadovoljna, neinteligenta masa. Bune se protiv uprave, protiv HNS-a, protiv modernog nogometa, policije, protiv drugih navijača, nekih igrača… Rijetko da ćete naići na navijačku skupinu koja trentutno nije u fazi bunta ili je kroz nju nedavno prošla. Tako nešto je vjerojatno i prirodno – za razliku od uprave kluba, nogometaša i menadžera kojima je nogometni klub izvor prihoda, tzv. «zlatna koka», navijači su ti koji klubu nesebično daju svoje vrijeme, novac i što je najvažnije – ljubav. I zato s jedne strane doživljavaju taj klub kao nešto svoje, te time u svojim očima imaju i legimitet da unose i zahtijevaju promjene u njegovom funkcioniranju. Koliko je to opravdano ili ne, svakako je dvojbeno s pravne strane, ali s emocionalne strane (jer ovdje je ipak riječ o emocijama) to je ne samo dozvoljeno, nego i nužno – tko može stajati sa strane i gledati kako propada nešto što toliko voliš?
Kod navijača postoje prosvjedi – i prosvjedi. U moru više ili manje suvislih i opravdanih zahtjeva lako se može dogoditi da se izgube neke izuzetno kvalitetne inicijative. Po mnogo čemu prosvjed Torcide i zahtjev za usvajanjem Kodeksa za upravljanjem Hajdukom fantastičan je presedan u navijačko-nogometnom svijetu.
Prije svega, u jednoj velikoj skupini navijača dogodila se prava evolucija u načinu na koji se prosvjedi provode i na koji se bori za svoje ciljeve. Od uvredljivih transparenata, pogrdnog skandiranja, atmosfere linča pa i fizičkog napada kojima su se navijači diljem svijeta služili, borba se u slučaju Torcide uzdigla na razinu korištenja legalnih i građanskih puteva za dostizanje svojeg cilja. Ta borba se provodi na skupštinama, s odvjetnicima i utjecanjem na svijest i javno mišljenje ljudi u Splitu i Hrvatskoj. Uzaludne pokušaje oponiranja sustavu u svrhu njegove promjene ili rušenja zamijenila je borba unutar samog sustava, borba koja ima daleko više šanse za uspjeh i za javnu potporu.
Ono što je još važnije – sami navijači su po prvi puta suvislo i artikulirano progovorili o stanju u hrvatskom nogometu, konkretno u Hajduku, ne govoreći samo protiv sprege politike i sporta, kladioničarske i druge mafije, nepotizma, oportunizma, balkanizma i raznih drugih dobro nam poznatih –izama, već su ponudili i rješenje. Ponuđen je Kodeks – jedan pokušaj uvođenja civiliziranog sustava vrijednosti koji može smetati samo onima koji nemaju dobre namjere. Kodeks, koji bi se možda mogao i proširiti i dodatno razraditi, ali koji u ovom obliku znači uspostavljanje nečega čega u našem nogometu nema dovoljno: demokratičnosti, profesionalizma i morala.
I zato bi Torcida, kao i sve druge skupine u nogometu i društvu koje se odluče na ovakav potez, trebala imati punu podršku većine hrvatske javnosti, kao što našu podršku već ima. Ovakav kodeks je potreban i NK Zagrebu i Dinamu, i svim drugim klubovima koje vode apsolutisti i ljudi bez demokratskih standarda, bez iskrenih sporstkih vrijednosti i znanja. Potreban je svima koji se nalaze zarobljeni u klupku korupcije, svima kojima nogomet nije na prvom mjestu – potreban je cijelom HNL-u, HNS-u i cjelokupnom društvu Republike Hrvatske!
I zato Torcidi možemo reći – samo naprijed, izdržite do kraja borbe, nadam se da će vas drugi slijediti.
