Autor:: Tanja Molvarec 9/19/2011 4:17
Svaka 4. djevojčica i svaki 6. dječak do 14. godine života doživjeli su neki oblik zlostavljanja u Hrvatskoj, podaci su Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba unazad desetak godina. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike istaknula je koliko djeca crtežima mogu iskazati svoje probleme i traume.
– Djeca se kroz crteže lakše izraze. Roditelji i profesori bi trebali reagirati kada primjete da dijete crta spolovilo i to višekratno ili pak ako crta neki oblik nasilja. Sve su to znakovi upozorenja – kazala je Buljan Flander.
Buljan Flander je pokazala i uznemirujuć crtež 12-godišnjakinje koju je otac seksualno zlostavljao otkako je imala devet godina.
– U ovom slučaju otac je optužen. Na sreću djevojčica je sada dobro – kazala je Buljan Flander.
POGLEDAJTE VIDEO REPORTAŽU:
Novi prostor u Đorđićevoj 26 u kojem je Poliklinika od rujna smještena adekvatniji je za što kvalitetniji rad s djecom. Posebno je važna činjenica da Poliklinika radi ročišta za žrtve sekusalnog zlostavljanja.
– Ovdje u novom prostoru imamo dvije forenzičke sobe s kamerama. U jednoj sobi su stručnjaci, a u drugoj sobi su suci, državni odvjetnici, odvjetnici optuženih. Putem audiolinka oni postavljaju pitanja, a mi ta pitanja postavljamo djetetu na način koji nije traumatizirajuć za dijete. Nakon toga dijete može na oporavak, a da nije ispitvano deset puta – kazala je Buljan Flander, te dodala da se sve to zatim snima i svi koji su uključeni u postupak mogu mogu dobiti CD i vidjeti na koji način su pitanja postavljana i jesu li forenzički ispravna.
Uz Polikliniku tu je smješten i Hrabri telefon koji prije nije imao svoje prostore. Buljan Flander je spomenula i regionalnu konferenciju ´Zaustavljanje seksualnog zlostavljanja djece – Ratifikacija i implementacija Konvencije Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualne eksploatacije i seksualnog zlostavljanja`, koja će se održati 27. i 28. listopada u Zagrebu.
Na kraju je Buljan Flander istaknula da se žrtve sekusalnog zlostavljanja mogu dobro oporaviti, te da im to ne bude stalna otvorena rana nego da svoje iskustvo ugrade na način da žive s ožiljkom, te da nemaju sjećanja i noćne more.
