Autor:: T.Z. / Zagreb rugby 3/30/2010 10:00
Susret u Krasici, po prekrasnom vremenu, očekivano je riješen u korist gostiju iz Zagreba. Iskusni Zagrebaši ipak su se namučili da svladaju borbene domaćine. Što reći nakon ovako uvjerljive pobjede? Igračima treba čestitati, ali znalci bi ipak primjetili neke pukotine u igri Zagreba, i u napadu i u obrani. Ne treba cjepidlačiti, ali treba težiti boljemu. Skup bi mogao biti prodorniji, a linija preciznija.
Zagreb je dominirao u svim aspektima igre, čak toliko da su možda neki igrači preolako shvatili napade domaćina, koji su u dva navrata uspješno završili. Skup je bio čvrst i dominantan. Većina polaganja postignuta je upravo nakon mlina koji je slijedio ubacivanje iz auta. Obično bi se poeni upisali igračima treće linije, ali zasluge idu svoj osmorici skupaša.
Eksperiment trenera, koji je u odsustvu Mijića i Holjevca na otvarača stavio kapetana Ivana Zelića, na trenutke je djelovao uspjelo, ali nekad je do izražaja dolazilo neiskustvo i neuigranost s bratom Josipom Jurajem koji je vraćen u ulogu spojke. Stavljanje Nikolića na poziciju krila činilo se kao pun pogodak jer je ovaj igrao kao opsjednut nizavši polagnja kao na traci.
Pravo otkriće bio je i Belić u ulozi strijelca tj. pucača na gol. Silna polaganja bila su izvrsna prilika za njega da pokaže preciznost i pouzdanost. Mnoga pogođena pretvaranja sa same aut linije pokazuju da je pred njim svjetla budućnost.
Dakle, brojne pozitivne stvari i neke negativne, mogu poslužiti kao izvrstan pokazatelj na čemu još treba raditi prije velikog okršaja sa splitskom Nadom. Stoga, igrači, glave skup i – pravac trening!
Vilani Krasica – Zagreb 12:76
