U Etnografskom muzeju u Zagrebu počeo je ciklus radionica koje muzejski prostor pretvaraju u mjesto osobnog istraživanja, kreativnog izražavanja i svjesne prisutnosti. Umjesto klasičnog promatranja izložaka, sudionici se pozivaju da kroz umjetnost i pokret zavire u vlastite dojmove, osjećaje i iskustva te na drugačiji način dožive umjetnička djela i muzejsku građu.
Radionice se održavaju u vrijeme trajanja izložbe posvećene slikaru Josi Bužanu, a osmišljene su kao dodatni sadržaj koji posjetiteljima omogućuje dublji i osobniji susret s izloženim djelima. Naglasak nije samo na promatranju slika, nego i na osvještavanju vlastitih reakcija, emocija i asocijacija koje se javljaju tijekom susreta s umjetnošću.
Autorica programa osobnog i iskustvenog istraživanja Sanja Tatalović ističe kako je cilj radionica pomoći posjetiteljima da se opuste, oslobode svakodnevnog stresa i umora te s više pažnje primijete ljepotu koja ih okružuje.
„Za vrijeme trajanja izložbe slikara Josa Bužana imamo ovdje zanimljive interaktivne radionice kako bi se ova predivna građa i ove slike nekako bolje usidrile te kako bi ih gledatelji i posjetitelji bolje primili i još više uživali u njima. Svjedoci smo da ima puno stresa, puno žaljenja i različitih energija i emocija koje nas preplavljuju tijekom radnog dana i života. Onda se žalimo da nema ljepote, a zapravo je ljepota svuda oko nas”, objašnjava Tatalović.
Dodaje kako je upravo zato važno zastati, usporiti i dopustiti sebi da se odmaknemo od svakodnevnih opterećenja. Kroz različite male zadatke i vođene procese sudionici se potiču da promijene način na koji promatraju prostor oko sebe, ali i da osvijeste vlastite osjećaje.
„Ono što radim s posjetiteljima i sudionicima radionica jest da se malo prepustimo i maknemo naslage stresa i umora kako bismo mogli bolje primijetiti i doživjeti ljepotu oko sebe. Radionice su iskustvene, pa muzej na taj način postaje ne statično mjesto, nego poprište iskustva, druženja, umjetnosti i recepcije umjetnosti. Ja sam tu osoba koja ljude na neki način opušta i priprema te kroz male zadatke i procese nastoji još više skrenuti pozornost na lijepe stvari koje ih okružuju, ali koje zasigurno nosimo i u sebi”, kaže Tatalović.
Pogled iznutra i Tijelo pamti – susret s umjetnošću kroz pokret i emocije
Prva radionica, pod nazivom „Pogled iznutra”, posvećena je susretu s portretima i likovima na izložbi. Sudionici promatraju lica, izraze i pokrete, zamišljaju priče koje se kriju iza prikazanih osoba te uspostavljaju kreativan dijalog s onime što vide. Kroz vođene vježbe istražuju zašto ih određeni lik privlači, odbija ili im se čini poznatim, ali i što u njemu prepoznaju od vlastitih iskustava i osobnosti.
Takav pristup umjetnosti otvara prostor za individualno tumačenje i pokazuje kako ista slika kod različitih ljudi može izazvati sasvim različite osjećaje i asocijacije. Umjetničko djelo tako prestaje biti samo predmet promatranja i postaje polazište za osobno promišljanje.
Druga radionica, „Tijelo pamti”, usmjerena je na pokret i osjetilno iskustvo. Polazi od ideje da tijelo pamti ritmove svakodnevice, navike i napetosti koje često ne primjećujemo. Kroz vođeni pokret i usmjeravanje pažnje na vlastito tijelo sudionici usporavaju, osluškuju svoja unutarnja stanja te se povezuju s prostorom i drugim sudionicima.
Prema riječima Sanje Tatalović, posebnu vrijednost ovakvih radionica daje upravo činjenica da se održavaju u Etnografskom muzeju, čija građa sama po sebi potiče na razmišljanje o baštini, obiteljskim pričama i osobnim uspomenama.
„S obzirom na to da smo u Etnografskom muzeju, to je sjajna stvar jer nas sama građa podsjeća i potiče na razmišljanje o baštini, možda i o nekim uspomenama i trenucima koje svi nosimo u sebi. Tu je puno emocija, doživljaja i buđenja uspomena koje svaka osoba ima. Na taj način aktiviramo i animiramo tu bogatu riznicu, pa svakodnevica može izgledati puno ljepše i zanimljivije”, ističe Tatalović.
Dodaje kako je baština mnogo više od predmeta i priča sačuvanih u muzejskim zbirkama. Ona je prisutna u svakodnevnom životu, u osobnim sjećanjima, iskustvima i osjećaju pripadnosti. Muzejski predmeti mogu poslužiti kao poticaj da se ta povezanost ponovno otkrije i osvijesti.
„Baština je zapravo oko nas, a ovdje je samo jedan od motiva i blaga koje, kada izvučemo na površinu, može dati našem životu neku veću vrijednost”, zaključuje Tatalović.
Ovaj ciklus radionica pokazuje kako muzeji mogu ponuditi i drukčije oblike susreta s umjetnošću i kulturnom baštinom. Osim što čuvaju predmete i svjedočanstva prošlosti, mogu postati prostori osobnog razvoja, druženja i novih iskustava. Kroz promatranje, pokret i osvještavanje vlastitih emocija posjetitelji tako ne upoznaju samo umjetnička djela nego i vlastiti unutarnji svijet.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
