Autor: Gorana Banjeglav 1/29/2015 16:40
Stanovnici odvojka ulice Turopoljsko-posavskog odreda u Velikoj buni 23 godine čekaju asfalt i rasvjetu. Kod svake kiše ulica je puna lokvi i blata, a kad padne noć situacija je još gora. Devet obitelji po mračnoj i blatnoj ulici hoda s vrećicama na cipelama i baterijom u ruci, a zbog nasipavanja ulice poplavljuju im podrumi i dvorišta.
– Zadnjih sedam godina svake godine podnosimo zahtjeve s našim potpisima, svake godine nam odgovore da će vidjeti dogodine, ali nikad nismo prioritet. Nedavno su moja supruga i susjeda u više navrata bile u općini, pitale su što s ulicom, no svuda su nam vrata zatvorena. Kod gradonačelnika čak nisu mogle doći. Osnovno što tražimo je da se omeđi cesta, da se zna točna lokacija ceste. Nitko nije izašao da nam to omeđi, kako bismo mogli napraviti osnovne stvari. Nemamo rasvjetu, doslovce najosnovnije uvjete nemamo. Nažalost, svi smo ovdje dotepenci, a nadam se da nismo i građani drugog reda – ispričao nam je Zdravko Petrović, stanar Velike Bune.
Svakodnevne stvari, poput odlaska na posao, u školu, posjeta rodbini i prijateljima te šetnje s bebama u kolicima u ovoj su ulici pravi problem. Odlazak na posao i u školu ne prolazi bez dodatnog pranja cipela, a od šetnji i posjeta se odustaje.
– Izaći ne možeš na glavnu ulicu, voda teče svuda po dvorištu. Ako imaš čizme možeš izaći, a drugačije ne možeš nigdje krenuti. Ako idem na posao, moram ići brisati i prati cipele, jer ne mogu doći na posao takvih prljavih cipela. Sve doprinose plaćamo, više plaćam nego oni na asfaltu, a svi nas smatraju građanima drugog reda – dodaje njegova susjeda Marijana Božić.
Zbog nade da će dobiti asfalt u skoroj budućnosti, ne usude se raditi ništa ni po svojim dvorištima.
– Radili bi nešto, odvodnju jer nam leži voda po dvorištu, napravili bi sebi kanale ,ali ne možemo jer ne znamo širinu puta. Kad kiše jake padaju, sve pliva po dvorištu – ističe Božić, dok Petrović dodaje:
– Dvaput sam dizao ovaj prilaz pošto mi je garaža u zemlji, kad god se nasipava, diže se nivo, ne mogu napraviti parking za automobile, vezane su nam ruke. Tražimo da nam se omeđi da znamo barem kvote i visine za početak, ali evo ništa nam se ne rješava.
Danju se lokve još daju i zaobići, no čim padne mrak ulicom je gotovo nemoguće proći.
– Tražimo kao da smo slijepci. Ima dosta djece tu kod nas i ona ili idu po mraku ili idu roditelji pred njih. Ja sam tu od djetinjstva, moja mama je znala, dok je živjela s nama, uzeti lampu i ići pred nas. Prošli tjedan je bio predsjednik MO Velike bune, trebali su jučer postaviti stupove i lampu, kao što vidite nemate nikoga. Dolje su vikendaši, dođu dvaput godišnje, oni imaju rasvjetu, njima su dvaput cestu ravnali dolje i nasipavali, a nama ništa – ističe još jedan susjed, Stjepan Dobrinić.
I dok za asfalt i rasvjetu nemaju nikakvih konkretnih obećanja gradskih vlasti, smeće na kraju ulice trebalo je biti odavno odvezeno. No nije.
– Zbog onog smeća ljeti tu ima štakora i zmija. Djecu ne smiješ pustiti, moraš biti stalno prisutan dok se igraju. Zbog tog smeća su još prošle godine izlazili, rekli su da će to riješiti, ali nitko još nije došao. Bila sam na općini prije tjedan, rekli su da će odmah drugi dan netko to doći riješiti. Nitko nije došao – naglašava Božić.
Stanari ulice redovito odlaze u Grad Veliku Goricu, no zasad bez uspjeha. Iako su svima izložili svoje probleme, osim gradonačelniku Draženu Barišiću, koji ih nije ni primio, ništa se nije pomaklo s mrtve točke.
– Svi pričaju jedno, a rade drugo. Gradonačelnik Dražen Barišić je jako dobro upoznat, tu su svi njegovi suradnici koji su dobro upoznati, no uvijek bude prioritet netko drugi, ne mi – dodaje Ruža Petrović.
Stanare Turopoljsko Posavskog odreda najviše boli nepravda. Kažu kako se u ulicama u kojima žive djelatnici gradske uprave asfalt kakav bi njima bio i više nego dovoljan skida s cesta i zamjenjuje novim, a rasvjeta je postavljena uz prometnice i van naselja. Zbog toga im nije jasno zašto im se gradska vlast konačno ne smiluje i osigura sredstva u gradskom proračunu.
