Europska unija prije dvije godine donijela je dokument “Euopski plan za borbu protiv raka” težak četiri milijarde eura koji je Hrvatskoj prilika da nešto napravi u borbi protiv raka, rekla je Romana Jerković, SDP-ova zastupnica u Europskom parlamentu. Dokument je povijesna prilika da Hrvatska aplicira na europska sredstva i pomogne oboljelima od raka, rekla je Jerković:
– Sasvim je logično izraziti skepsu i bojazan, hoće li se ova povijesna prilika pretvoriti u povijesni neuspjeh. Ministar Beroš je povodom Svjetskog dana borbe protiv raka rekao kako je bolno svjestan problema u sustavu onkološke skrbi, ali bolno je to što ministar samo uočava, a ponekad ni to, ali ih ne riješava. Ono što je opravdano pitati, čime se zapravo ministar bavi jer zašto u dvije godine od kada imamo Europski plan za borbu protiv raka i od kada imamo Nacionalni strateški okvir za borbu protiv raka, kojeg su napravili najbolji ljudi koje imamo u sustavu zdravstva, odnosno onkologije, zbog čega se ništa kvalitetno u resoru onkologije nije dogodilo. Mi od ministra očekujemo puno više, a ne da kaže da je bolno svjestan.
Inače, pojavnost raka u Hrvatskoj je na razini Europske unije, ali je smrtnost najveća u Europi
– To znači da su ishodi liječenja onkoloških pacijenata katastrofalno loši. To znači da pacijenti u Hrvatskoj prekasno ulaze u sustav, to znači da je prognoza lošija, a da je na kraju, ne i nevažno, količina novca koja se troši puno veća nego što bi bila da je karcinom otkriven na samom početku. Inače, pokušala sam sama ukazati na ovu problematiku ishoda ili rezultata liječenja, koji se u Hrvatskoj ne prati, kada sam organizirala prošle godine konferenciju na temu ishoda liječenja, međutim ministru Berošu niti nikome iz njegova ministarstva to nije bila interesentna tema bez obzira na stručnjake koji su se na toj konferenciji zatekli.
Što se Europskog plana za borbu protiv raka tiče, to je izvrstan dokument koji se bavi i prevencijom i ranom dijagnostikom i liječenjem i kvalitetom života oboljelih od raka, rekla je Jerković:
– On se sastoji od puno različitih inicijativa, ali ono što je u ovom trenutku za Hrvatsku važno, kada sam govorila o povijesnoj prilici, jest to što je Europsko vijeće izašlo s preporukama za probir, znači za screaning programe. Te preporuke koje su izašle prošle godine kažu da bi do 2025. godine trebalo omogućiti probir na rak dojke, na rak vrata maternice, debelog crijeva, da bi trebalo uvesti nove, na prostatu i na pluća, čak i kod karcinoma pluća u određenim stanjima.Hrvatska ima program za rak pluća, i to je nešto na što možemo biti ponosni, međutim, kada govorimo o drugim sijelima, tada nažalost ne možemo biti zadovoljni. Za Hrvatsku je strahovito važno upravo sada, da ulažemo u primarnu i sekundarnu prevenciju, jer ove godine se oslobađa novih 38 milijuna eura za programe probira.
Ovako devastiran i disfunkcionalan zdravsveni sustav ide u prilog nastanku sve većeg broja privatnih ustanova u zdravstvu, rekla je.
– SDP nikad nije bio protiv privatizacije u zdravstvu, ali smo za razvoj javnog zdravstva, i da svakom građaninu bude dostupno ono što mu je ustavom zagarantirano. U posljednjih 10 godina broj privatnih zdravstvenih ustanova narastao je više od dvostruko. Prije desetak godina imali smo privatnih zdravstvenih ustanova, a danas ih imamo 750. Ja se pitam, ministre Beroš, tko vas plaća?
Prije više od dvije godine izglasan je u Saboru Nacionalni strateški okvir za borbu protiv raka od 2020. do 2030, pisali su ga brojni stručnjaci, a pitanje je kada će i hoće li zaživjeti, rekla je Andreja Marić, saborska zastupnica.
– Čega mi moramo biti bolno svjesni. Prvo, ovaj program je usmjeren na prevenciju, koordinaciju i kvalitetu liječenja. Imaju li to naši bolesnici. Lijepo je rečeno na što nas upozorava Europska unija, na što upozoravamo i mi, koji smo u Saboru i drugim institucijama, koji radimo u zdravstvu. Nema implementacije okvira, u porastu smo što se tiče raka, ali po smrtnosti smo vrlo loši. Screening programi postoje, ali je loš odaziv stanovnika. Tko je tome kriv, tko je kriv za preventofobiju, za lošu motivaciju, zašto je odaziv na screening karcinoma debelog crijeva svega 20 posto, za dojku je tu 60 do 70 posto. Je li to odgovornost ministra? Svakako da.
Ono što u praksi vidimo i što zazivamo i na što upozoravamo ministra je holistički pristup bolesnicima, rekla je Marić:
– Kad pacijent uđe u sustav da zna, ovdje je dijagnostika, ovo je liječenje, ovo ćete morati proći, ovdje vam je potpora. S pacijentima koji su srećom preživjeli, želimo da ih ima što više i da imaju kvalitetan život, imamo li to kako spada? Nemamo. Mnogi se pacijenti žale da nemaju svog stalnog onkologa, pa čak i na Institutu za tumore, koja bi trebala biti naša krovna ustanova za liječenje oboljelih od karcinoma. Tamo se pacijenti na osnovne stvari žale. Pristup fizikalnoj terapiji, guraju se svi u jednoj prostoriji, tko je kriv za to? Onaj tko vodi sustav.
Na posebno skupe lijekove troši se 2,4 milijarde kuna, a gdje je prevencija, edukacija i rano otkrivanje bolesti, pita se:
– Zazivamo da se prate ishodi liječenja, ne samo u onkologiji, nego u cijelom području zdravstva. Imamo li to? Nemamo. Treba nam zdravstvo temeljeno na ishodima liječenja, tražimo da se formira registar oboljelih od raka, da bi se mogli pratiti ishodi i da bi se mogao poboljšati pristup takvim pacijentima. Ispodprosječni smo po broju zdravstvenih djelatnika, centara za radioterapiju, i kapaciteta za liječenje. Problem nam je rehabilitacija onkoloških bolesnika, kvaliteta života, palijativna skrb, mi nemamo u mnogim sredinama mobilne timove za palijativu, osnovno što bi trebalo našim bolesnicima pružiti.
Vrlo je važna uloga obiteljskih liječnika, ali njih nedostaje i ne čini se ništa, nedovoljno je specijalizacija i nema medicinskih sestara, nabrojila je:
– Postavljamo ponovno pitanje ministru Berošu, ministre, odličan dokument, izglasali smo ga jednoglasno, ali što se čeka, na potezu ste. Kad će provedba ovog programa, pacijenti pate, umiru prerano. Pokrenite se, zaključila je.