Broj oboljelih od hripavca i dalje raste. Prema posljednjim podacima Registra zaraznih bolesti Službe za epidemiologiju, oboljelih je u Hrvatskoj 3.805, najviše u dobi između 10 i 14 godina. O hripavcu, zaraznoj bolesti na koju smo gotovo već i zaboravili jer smo do nedavno imali visoku procijepljenost djece, razgovarali smo s prof. prim. dr. sc. Brankom Kolarićem, dr. med., ravnateljem NZJZ “Dr. Andrija Štampar”. – Hripavac je zarazna bolest koja spada u one zarazne dječje bolesti protiv kojih se cijepimo dok smo još dojenčad. Riječ je o bolesti dišnog sustava, uzrokovanoj bakterijom Bordetellom pertussis. Već dugo nismo imali ovako velik broj zaraženih – rekao je prof. Kolarić uvodno za bolest koja se u narodu još naziva magareći kašalj ili kukurikavac.

– Bolest je vrlo lako prepoznati. Karakteriziraju je napadaji kašlja koji traju i do minute. Dijete ima osjećaj da će se ugušiti, ostaje bez zraka, a na kraju napadaja bude jako iscrpljeno. Čuje se još i onaj glasan udah, kao magareće glasanje po čemu je bolest i dobila ime. Prvih tjedan dana dok bolest ne dođe do stadija magarećeg kašlja, ona izgleda kao svaka druga respiratorna viroza. Malo šmrcanja, povišena temperatura, grlobolja i tada ne možemo prepoznati da je riječ o hripavcu, a u to su vrijeme ljudi najviše zarazni. Liječi se antibiotikom – objasnio je profesor. – U Zagrebu smo 19. prosinca imali 1588 slučajeva, 75 posto njih su djeca školske dobi, od 10 do 14 godina, viši razredi osnovnih škola i nešto njih od 15 do 19 godina. Neki su od njih bili cijepljeni, dok jedan dio nije bio cijepljen. Treba napomenuti da cjepivo pruža imunitet jedno određeno vrijeme, nakon toga ga gubimo i zato se i odrasle osobe mogu zaraziti. Važno je reći da su od ove bolesti ugrožena dojenčad i djeca u prvoj godini života. Oni mogu dobiti težak oblik bolesti, prestati disati i jedan posto zaražene necijepljene dojenčadi može umrijeti od hripavca. Za stariju djecu i odrasle, bolest je obično blažeg oblika i mi od ovih gotovo 1600 zaraženih slučajeva nemamo nikoga na bolničkom liječenju – kazao je ravnatelj NZJZ “Dr. Andrija Štampar”.

U posljednje je vrijeme, a posebno nakon pandemije osjetan manjak povjerenja u cjepiva zbog čega, tvrdi Kolarić, roditelji manje cijepe djecu. – Hripavac je uz ospice jedna od najzaraznijih bolesti i zato treba dovoljan broj djece biti cijepljen, kako bi se spriječilo epidemijsko širenje. Drugim riječima, 95 do 96 posto djece trebalo bi biti cijepljeno. U Zagrebu smo u prvoj godini djetetova života na oko 95 posto, ali s pet godina života smo ispod 90 posto. U Hrvatskoj je procijepljenost ukupno 88 posto, tj. nemamo dovoljno cijepljene djece. Zbog protuepidemijskih mjera štitili smo se maskama od svih zaraza pa tako i od hripavca. Svake godine imamo od 30 do 50 slučajeva hripavca, a kroz pandemijsko ga razdoblje nije bilo i zato danas imamo više osjetljivih ljudi, nego što je to bilo ranije – objasnio je profesor.

Tijekom pandemije su se vodile velike rasprave o cijepljenju protiv COVID-a. – Širile su se mnoge dezinformacije u javnom prostoru. Razumljivo je, kada netko govori roditeljima da cjepivo može uzrokovati neku bolest ili još gore stvari, roditelji se jako zabrinu za svoje dijete i pokušavaju izbjeći cijepljenje. Nažalost, sve su to dezinformacije i neistine koje onda vode do štetnih posljedica koje sada izlaze na vidjelo. Bit će toga još, bolesti koje smo cijepljenjem stavili pod kontrolu, ponovno će se pojavljivati dokle god opet ne bude visok cijepni obuhvat. Puštanje dezinformacija tijekom pandemije sigurno je doprinijelo porastu broja necijepljene djece. Ponavljam, riječ je o bolesti opasnoj za dojenčad, a kada imamo dosta necijepljene dojenčadi, onda se bolest širi i među ostalom populacijom – pojasnio je Kolarić. Unatoč tome što je cijepljenje obavezno, neki ga roditelji i dalje uspješno izbjegavaju. – Cijepljenje je obavezno, djeca se ne bi smjela upisati u vrtić bez potvrde o cijepljenju. U Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti postoji propisana kazna za roditelje koji odbijaju cijepiti djecu, međutim time se ne rješava problem cijepljenja djece. Roditelji će platiti kaznu i opet ne cijepiti dijete. Represivne mjere neće dati učinka. Mislim da ćemo narednih deset godina osjetiti posljedice ovog nepovjerenja u institucije i znanost koje se dogodilo tijekom pandemije. Treba raditi na obrazovanju i osim zdravstvene pismenosti, populaciju treba učiti koja je informacija relevantna i provjerena. To je jedan širi društveni problem s kojim se moramo pozabaviti – kazao je ravnatelj NZJZ “Dr. Andrija Štampar” te poručio za kraj zašto trebamo imati više povjerenja u cijepljenje.

– Cijepljenje je jedan od najvećih civilizacijskih dosega. 1930. godine u Slavoniji je smrtnost dojenčadi bila 30 posto, svako treće dijete je umrlo. 300 od 1000 živorođene djece umrlo je u prvoj godini života od ovih zaraznih dječjih bolesti. Uvođenjem cjepiva, sanitacijom vode i hrane, pronalaskom antibiotika, broj se s 300 smanjio na ispod pet. Dakle 60 puta se smanjila smrtnost dojenčadi. To je nešto što bi svatko trebao razumjeti i shvatiti kolika je važnost cjepiva. Pozivam građane da čitaju informacije koje su vjerodostojne, da strahove koji im se nameću provjere s liječnicima, bilo školske medicine, bilo epidemiologom, obiteljskim liječnikom ili pedijatrom. Uvijek kad razgovaram s nekim o toj temi kažem – ovo je područje kojim se bavim 25 godina, duboko ga promišljam i istražujem, cijepim sebe, ali i sve one koje volim – poručio je profesor Kolarić. Testiranje na hripavac moguće je obaviti svakodnevno na punktovima u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” i u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, dok je za stanovnike drugih dijelova Hrvatske testiranje organizirano u županijskim zavodima za javno zdravstvo. ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA