Autor: Dijana Ivandić 12/20/2011 13:03
Čim izađemo na svjetlo dana, ne stignemo ni progledati, a već se nađemo pod povećalom drugih i njihovim opažanjima o nama. Kažu kako prvi dojam ne možeš promijeniti, no moje mišljenje je da možeš, itekako. Često kažu da je odjeća jedan od presudnih čimbenika pri ostvarivanju prvog dojma i s time se slažem. Bilo kako bilo, promatrajući druge stvaramo određenu sliku o njima. Javlja se problem u različitim percepcijama. Moja percepcija, autopercepcija, u najgorem će se slučaju razlikovati od percepcije društva.
Bez lažne skromnosti, imat’ ću uvijek pozitivno mišljenje o sebi (riječ je o samopoštovanju, nikakvoj umišljenosti i sličnom) pa ću tako reći kako sam dobra kćer, dobra studentica, još bolja prijateljica, a najbolja djevojka ;). Ipak, prema mišljenju nekih drugih, možda sam loša kćer, osrednja studentica, neiskrena prijateljica i nevjerna djevojka.
Tko daje vjerodostojniji ‘prikaz’ nas samih ?
Rekla bih, mi sami. Ipak, većina će pasti pod utjecaj drugih i nakon što čuje negativno mišljenje o sebi sigurno će se zapitati je li to zaista istina. Neki će eventualno to pokušati promijeniti.
Nešto što sam naučila u školi, a vidim da ću iskoristiti u praksi, jest kako je autopercepcija zapravo odraz percepcije drugih. Kako ona utječe na naše osobno mišljenje? Kad bih sa strane čula nešto o sebi za što sam smatrala kako nije istina, znala sam reći, pa dobro, neka misli, on/ona mi je nebitna, bitno mi je što o meni misle moji najbliži. Ipak, tu se javlja pitanje koliko su naši najbliži zapravo objektivniji od onih drugih ?
Što je s predrasudama? Susrećemo se s njima svaki dan. Evo, recimo danas, pričam s kolegom koji kaže: – A što ti danas pametnog radiš? Odgovaram kako moram napisati tekst jer vodim emisiju pa nemam teren, a on će: – Zar ti pišeš? Ovo što si napisala je čak dobro, a dosad si mi baš zračila glupošću. (Hvala kolega).
Neki dan sam isto tako imala raspravu s prijateljem koji me na neki način uvrijedio, rekavši kako se zapravo promijenim kad sam s nekim drugim u razgovoru te da sam podložna drugima i njihovom mišljenju. Naravno, nisam se s njim složila jer jednostavno sam osoba koja će se prilagoditi drugima i pokušati stvoriti bolju atmosferu. Mislim da je razlika u ponašanju i osobnosti ili karakteru.
Isto tako, što se događa s dečkima koji kad su s djevojkama su ‘cici mici’ no kad dođe ekipa čak krene zafrkancija na račun djevojke. Ne razumijem, pokušavaš se na taj način uklopiti u društvo kojemu već pripadaš, ili ?
Koliko je mišljenje bliskih nam ljudi vjerodostojno i koliko je objektivno ?
Sliku o sebi stvaram neovisno o okolini, međutim, kada se umiješa, tada ona postaje isto tako kreator te slike koju imamo. Unatoč svemu navedenom, smatram kako smo potrebni jedni drugima. Kao što je meni potrebna vaša kritika da poboljšam svoj sljedeći tekst, tako mi je potrebna i tuđa percepcija kako bih promijenila neke nedostatke, naravno, ako bih mogla i htjela.
