Autor: Sanjin Španović 9/3/2010 9:35
Tiha voda brijege dere. Tako su suradnici opisivali u posljednim danima kolovoza 2008. godine Ivu Čovića, tada novog predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga. Čović preuzima Holding uz veliku podršku medija, vrha stranke, ali i Zagrepčana. Bio je naslijedio Slobodana Ljubičića – Kikaša, poduzetnika starog kova koji pune dvije godine svog mandata različitim financijskim vratolomijama omogućava Zagrebu blagostanje, ali čiji svaki projekt nosi sumnju u korupciju. Pišem sumnju, jer unatoč novinarskim Sherlock Holmesovima, nikada nitko nije uspio dokazati da je Kikaš prešao crtu zakona.
Ipak pritisak medija, a ubrzo i javnosti bio je težak teret za ambicioznog gradonačelnika Milana Bandića i on se odriče usluga Slobodana Ljubičića, prijatelja i najvažnijeg suradnika.
Prije nego se damo u vrednovanje Čovićeva 24 mjeseca, važno je znati u kakvom statusu, s kakvim obvezama i s kakvom poslovnom politikom Kikaš ostavlja Holding.
Poslovna politika
Svrha postojanja Holdinga je mogućnost zaduživanja te financiranja Bandićevih projekata. Ljubičić je novčana sredstva pronalazio na sve moguće načine; krediti, obveznice, javno-privatna partnerstva, komercijalni projekti i drugo. Takav način poslovanja pretvorio je jedan komunalni gigant u profitabilnu tvrtku koja je svojim prihodima financirala megalomanske ideje zagrebačkog gradonačelnika. Neposredno prije svojeg odlaska Kikaš je započinjao turbo vrijedan posao s nekretninama koji je brojnim hrvatskim poduzetnicima, ali i Holdingu trebao donijeti milijarde.
Obveze
Crna strana Kikaševih metoda je dug veći od 6,5 milijardi kuna dugoročnih i kratkoročnih obaveza, što je unatoč godišnjem prihodu Holdinga od 5 milijardi kuna golem i opasan financijski teret za jednu tvrtku.
Stanje računa
Na računu je ostalo oko 2,5 milijardi kuna što Kikaš pravda prognozom, koja izaziva nevjericu, da će uskoro ”neka ekonomska kriza”.
Nakon Kikaša Holding preuzima menadžer sa sasvim drugačijim modelom upravljanja i poslovnom vizijom. Čoviću nije za cilj pretvoriti Holding u tvrtku za nekretnine i građevinarstvo, već ga zamišlja kao komunalni servis građana.
Takav zaokret u poslovanju Holdinga donio je dobre i loše stvari.
U dvije godine Ive Čovića, Zagreb nije dobio niti jedan kapitalni projekt. Novi predsjednik trudio se uglavnom završiti Kikaševe i Bandićeve poslove te je odbijao započeti nove.
Pravdao se da novca nema, što je točno, ali mediji i građani navikli su da novca ima jer ga je Kikaš znao pronaći, dok Čović nažalost nije tih sposobnosti.
Još uvijek čekamo
Čović nije uspio ni ostvariti suradnju s Bandićem već je ušao u dvogodišnji tragikomični sukob s njim. Posljedica toga je da prazna blagajna postala još praznija.
Konačno, Ivo ‘nisam kriv’ Čović tijekom dvije godine za sve neuspjehe je imao alibi. Točnije, njegov glasnogovornik Dušan Viro ga je pronalazio i nikada iz Holdinga niste mogli čuti preuzimanje sukrivice za današnji financijski nered Holdinga i Grada Zagreba.
S druge strane, Čović je uveo reda u tvrtku. Hm. Koliko god se trudio navući nešto pozitivno, ni ovdje nije sve bijelo. Točnije bi bilo Čović već dvije godine pokušava uvesti reda u Holding, ali još nije uspio. Naravno, nije on kriv, već Milan Bandić koji mu nije dao da izabere svoje direktore podružnica.
Unatoč svim ovim negativnim značajkama dvogodišnjeg mandata, gospodin Ivo Čović nema niti jednu aferu. Nikada ga nitko nije optužio za korupciju. Ali jebeš ti takvu državu u kojem direktori i političari dobivaju pluseve jer nisu korumpirani. Lako je i to biti ako ništa ne radiš, već samo preživljavaš.
Da zaključimo. Čović je dočekan s velikim očekivanjima. Dvije godine nakon, još uvijek čekamo.
Više pročitajte u:
Novinari za Čovića nemaju previše riječi hvale
i u komentaru zastupnika HDZ-a Jasena Mesića Ivo Čović propustio je dvije godine rada za Zagreb
