Ovih se dana u Mjesnom odboru Voćarska održavaju probe za autorsku predstavu Do posljednjeg daha napisana po motivima poezije Rade Šerbedžije. Radi se naime o tekstu mladog glumca Duje Martinića koji u predstavi, odnosno duo drami glumi zajedno sa svojom kolegicom, glumicom Katijom Bratković. Mladi umjetnici kroz ovaj tekst ukazuju na problematiku sve većeg broja samoubojstava u Hrvatskoj te se osvrću na položaj umjetnika i umjetnica u našem društvu. Motivirani nedavnim pokretom Nisam tražila, akteri ove predstave pričaju svoja traumatična iskustva koja su doživjeli u poslovnom okruženju te kako su ista utjecala na njihov daljnji razvoj.
Pripadnik sam generacije u kojoj se nešto čudno događa. Prije par dana u razgovoru s prijateljicom shvatim da s 27 godina poznajemo pet ljudi koji su izvršili samoubojstvo, svi naše generacije (godina gore-dolje). Gledam svoju i mlađe generacije i shvatim kako svi imamo probleme o kojima ne pričamo nego ih liječimo na pogrešne načine ili ih ne liječimo nikako. Zaboravio sam kako pričati o svojim problemima jer me je bilo strah osude. Strah me nerazumijevanja okoline. Ali kad vidim da je mentalno zdravlje na našim prostorima nešto što se uzima zdravo za gotovo shvatio sam da po tom pitanju moram nešto napraviti, makar bio osuđen od strane svih. Cijeli život mi govore “pazi što pričaš, kako se ponašaš i kome govoriš svoje probleme.” Sad sam odlučio istupiti iz tog okvira i progovoriti, ispričati ih javno. Možda nekome pomogne. Možda će se ljudi samo narugati. Ali ako ovom predstavom pomognemo samo jednoj osobi u publici da progovori o svojim problemima i da se s njima suoči, onda je naša predstava uspješna. – istaknuo je autor teksta i glumac Duje Martinić.
Tekst Do posljednjeg daha sadrži biografske elemente s čime se probija takozvani četvrti zid te gledatelje direktno upućuje u stvarnost ovih mladih pojedinaca i ozbiljnu problematiku o kojoj javno progovaraju, a s publikom dijele direktno i vrlo transparentno svoja potresna iskustva s kojima su se susretali u poslovnom svijetu. Ovakav hrabar potez gledatelje zasigurno neće ostaviti ravnodušnima, a Martinić je nadodao: Predstava je prvobitno nastala kao posveta dragoj prijateljici koja više nije među nama. Tokom rada, ovaj tekst je za mene postao svojevrsna terapija kroz koju sam napokon progovorio o stvarima koje nikada ranije nisam uspio izreći naglas.
Cijela je priča potkrijepljena referencama domaćih pisaca i pjesnika poput Miroslava Krleže, Vesne Parun i drugih. Glumci su se osvrnuli i na nezahvalan položaj (naročito mladih) umjetnika u društvu.
Svi smo mi svjesni činjenice koliko je teško doći do bilo kakve vrste glumačkog angažmana, stoga nismo željeli čekati da prilika dođe k nama, već smo odlučili sebi stvoriti priliku za rad. Bilo nam je važno da naš prvi zajednički projekt bude tema koja nas tišti, s kojom se često susrećemo i borimo svakodnevno, ne sami mi, nego i mnogi naši kolege, bilo da se radi o glumcima ili drugim profesijama. Javno progovaranje je nužno, i nužno je neprestano skretati pozornost.
Mjesni odbor Voćarska dao nam je veliki vjetar u leđa samim time što nam je omogućio prostor u kojem možemo stvarati i zbog toga samo im neizmjerno zahvalni. Ovaj je projekt još u povojima i za neke ideje koje smo imali u početku smo morali tražiti alternativu zbog nedostatka financijskih sredstava i tehnike. Ali, ne mogu nas te okolnosti sprječavati, koliko mi možemo tražiti rješenja da predstavu ipak ostvarimo – rekla je Katija Bratković.
Ovaj dvojac akademskih glumaca svoj su glumački zanat kovali van granice Lijepe naše, što ističu da može biti i prednost i mana glumačkog posla. Ovim projektom žele sebe i svoj rad predstaviti široj javnosti i naravno otvoriti si vrata za bavljenjem dramskom umjetnošću.
Usprkos nedaćama, nedostatku sredstava i improviziranoj scenografiji premijere predstave planirana je početkom Nove godine.
