Piše Robert Hirc, zastupnik Reformista u Gradskoj skupštini Grada Zagreba
U prošlim tekstovima moje kolumne na Zagrebanciji pisao sam o motivima, ostavljanju dobrog dojma, znanju i inteligentnom neznanju, pristojnoj komunikaciji i uvažavanju stavova sugovornika. Sad je došlo vrijeme da sve to primijenim sam na sebi kao zastupnik Narodne stranke – REFORMISTI u Gradskoj skupštini. S radom su počeli skupštinski odbori kao uvertira za sjednicu Gradske skupštine.
Prvi odbor kojeg sam član počinje sa sjednicom. Ulazim koju minutu pred početak. Stručne službe grada i skupštine, gradski zastupnici, novinari, kamere… Sjedam u prvi red do Ane Mrak Taritaš i srdačno se pozdravljamo. Ona se inače i sama predstavlja kao Ana, a ne Anka, pa je i ja tako već dugo oslovljavam. Iako smo uglavnom bili na suprotnim političkim stranama, što unutarstranački, što izvanstranački, uvijek smo imali korektan odnos. S njom je uvijek ugodno razgovarati. Tako je bilo i na odboru. Iznenadio me i kolega Tomašević s vrlo uljuđenim odnosom, pristojan, parlamentaran i konkretan u diskusiji. Sve u svemu, odbor je prošao vrlo konstruktivno, što odudara od česte predodžbe da se zastupnici samo svađaju i bave populizmom.
Između dva odbora kratka pauza. S obzirom da Gradska skupština nema jeftini subvencionirani restoran (nema nikakav), gradskom zastupniku jedina je šansa da ne skapa od gladi maleni dućan preko puta skupštine u gornjogradskoj ulici Sv. Ćirila i Metoda.
Skočim prek’ ceste do dućana. Ne kao Franjo Šafranek do Žnidaršića, niti naručujem musolini ili gemišt, nego jogurt, žemlju i malo parizera.
„’Oćete i malo sira u sendvič?“ Može, hvala. Teta je draga i ljubazna, ali sendvič zamata temeljito kao da se radi o pakiranju poklona, a meni za par minuta počinje sljedeći odbor. U posljednji tren pred početak odbora, punih usta parizera ulazim u dvoranu. Stavljam sendvič pod klupu, neposredno u blizini kolege Ferdeljija. No, parizer ne miriši baš prikladno za sjednicu, pa ga selim na drugu stranu, prema kolegi Kartelu. Ne smeta ga miris, kaže. Laknulo mi je.
Kreće točka za točkom, a kolege Ferdelji i Brumnić dominiraju diskusijom. Zvane Brumnić, iako mlađi od mene (a ja sam već 20 godina u najboljim godinama ili mi se to samo čini), potvrđuje status iskusnog zastupnika. Na trenutke mi se čini da je on ovdje oduvijek, što i nije daleko od istine. Sjednicu vodi predragi veteran Grgo Jelinić iz Stranke međugeneracijske solidarnosti Hrvatske.
Sjednice su za zastupnike iscrpljujuće. Zahtijevaju dobru pripremu i koncentraciju. Svaka od njih traje dva ili više sati.
Poslije druge sjednice, sjedam s kolegom Grgom Jelinićem u sofu, na kraju mirnog hodnika Gradske skupštine. Klupe u radnim dvoranama su drvene, pa je sasvim ugodna promjena uvaliti se u udobnu sofu. Grgo, nasmiješeni mali veliki čovjek iskrenog dječačkog pogleda još nije pročitano štivo. Pa taj je i Štefa Lamzu gledao uživo! Kao da je Špišić opjevao baš njega u meni omiljenoj pjesmi „Stari dečki“. U prošlom sazivu Gradske skupštine Grgo nijednom nije izostao sa sjednice Gradske skupštine niti sa sjednice skupštinskog odbora. U opuštenoj atmosferi sumiramo dan, a ja se konačno rješavam svog sendviča i mirisa parizera.
Grgo čita vijesti na nekom internetskom portalu ne skidajući pogled s mobitela. Kaže da imamo novog člana kluba, Radenka Tomića. Prešao je Radenko iz SDP-a u gradonačelnikov tabor. S obzirom na ne baš idilične odnose u SDP-u, nisam iznenađen.
Ne veselim se problemima niti u jednoj stranci. Ako je u SDP-u lošije, nije meni i mojim Reformistima zato bolje. Mi svoju trku trčimo sami. Natječemo se sami sa sobom i koliko ćemo biti kvalitetni, toliko ćemo biti i uspješni.
Ipak, žao mi je da se nekad vodeća gradska stranka svela na mali broj zastupnika, bez pretjeranog utjecaja na gradsku politiku.
U našem klubu zastupnika ubrzo srećem Radenka. Što smo pričali uz kavu u ugodnom okruženju, ne bi bilo korektno otkriti, jer on je ovih dana za medije „najtraženija roba“. No, sve što mi je rekao, dijametralno je suprotno od onog što u javnosti iznose njegovi dojučerašnji stranački kolege. Njegovim prelaskom u drugi klub zastupnika, mijenja se i odnos vladajućih i oporbe u Gradskoj skupštini. Umjesto 26:25, sad je 27:24, što nije nevažno kod glasovanja.
Nakon završetka svih sjednica odbora, okupili su se zastupnici našeg zajedničkog kluba. Dijelimo dojmove, komentiramo kako bismo mogli biti kvalitetniji i efikasniji u radu Gradske skupštine. Netko je spomenuo i ovu moju kolumnu.
Kaže mi predsjednik Zelene liste Nenad Matić, elokventni genijalac s velikim iskustvom u gradskoj, ali i nacionalnoj politici: „kolumna ti je dobra, ali je malo preduga“.
Dooobrooo, zamislim se ja. Dobronamjernu sugestiju uvijek je vrijedno poslušati, pa reko’ da skratim.
U četvrtak 31. kolovoza bit će i prva radna sjednica Gradske skupštine. Najmanje jedna od sveukupno 23 točke izazvat će dinamičnu diskusiju i veliki interes javnosti. Očekuju se duge rasprave. Bolje da ponesemo sendviče sa sobom. Bez parizera.
