Od depresije boluje 10-15% osoba starije životne dobi pa se depresija smatra najčešćim duševnim poremećajem u ranijoj (65-74.g) , srednjoj (75-84.g) i dubokoj starosti od 85 i više godina.. Preciznije, od velikog depresivnog poremećaja boluje 1-3% starijih osoba u općoj populaciji, a dodatno 8-16% ima klinički značajne simptome.
Gerontološka istraživanja ukazuju na prisutnost depresije kod 8-20% starijih osoba u domovima za starije te 37% u lokalnoj zajednici gdje se pruža primarna zdravstvena skrb za starije. Pojava depresije u starijoj dobi zaslužuje posebnu pozornost u praćenju i evaluaciji zdravstvenih potreba i funkcionalne sposobnosti starijih u okviru gerontološko-javnozdravstvene djelatnosti, zbog posljedičnog značenja na pojavnost multimorbiditeta i njihove funkcionalne onesposobljenosti te porasta gerijatrijske zdravstvene potrošnje.
Depresija u mlađim godinama života može udvostručiti rizik od demencije i što je više depresivnih epizoda, to je i rizik od demencije veći. Depresija u starijih je rizični čimbenik za samoubojstva u starosti (dvostruko je veći nego u osoba mlađe dobi.)
Nužna je stoga trajna edukacija o ranom prepoznavanju i utvrđivanju depresije te ne poistovjećivanju s demencijom u starijih , kako stručnjaka interdisciplinarnog gerontološkog tima u skrbi za starije tako i samih starijih osoba.
