Autor:: Boro Vučković 11/16/2010 15:20
Stvarnost je iluzija izazvana nedostatkom alkohola – grafit je koji sam prvi put zapazio prije nekoliko godina na zidu jedne oronule zgrade u Zaprešiću. Još uvijek je tamo, mada malo izblijedio što od zuba vremena, što od svakodnevnog čitanja. Još i dandanas jačina poruke uzbuđuje, osobito one koji znadu koji je to užitak zaviriti u čašicu. A takvih je sjeverno i zapadno od Medvednice zavidan broj. Ne kaže se bez razloga da je sad nakon berbi i nakon Martinja, pa sve tamo do Božića i Nove godine u zraku oko pola promila čistog etila.
Zato je i legitiman vapaj svih pijanaca da im u tom razdoblju policija, obitelj i prijatelji malo progledaju kroz prste. I taj priprosti narodski izričaj pijanac valja što prije izmijeniti. Napredni Istrani su to već učinili. Oni piju jednako, ako ne i malo više od ostatka svijeta, ali svi su njihovi pijanci postali sommelieri. Taj vic, priznajem, već ima pomalo bradu, ali valja ga ponoviti zbog dolaska novih generacija uzimatelja C2H5OH-a. C2H5OH je kako tvrde pouzdani izvori, osobito Urban Dictionary, najvažnija formula za svakog tko traži rješenje za svoje životne brige. To je, kao što znamo, formula za čisti etilni alkohol, koji smućkan s različitim dodacima daje ono u čemu se uživa. A uživa se zato jer se pomalo odleluja u beskonačnost povijesne neozbiljnosti. Uz H2O i O2 to je sigurno najvažnija formula što spašava ljudski um.
Ti si pijan – viknuo je jedan zastupnik na svog kolegu u saborskim klupama, a on mu odgovara: Ja ću se otrijezniti, ali ti ćeš ostati glup. Oba zastupnika imaju pravo na saborsku mirovinu. Nije bitno jesu li pijani ili glupi.
Čini se, međutim, da Hrvati često uzmu i CH3OH, a to je, kao što osnovnoškolska kemija uči, formula za metilni alkohol. Od napitka s tom formulom oslijepi se i zaboravlja i bespovratno stradaju moždane ćelije. I to objašnjava zašto se na izborima i dalje daje glas lopovima i prevarantima raznih ideoloških boja. Redoziranje metilnom supstancom vodi nas u ponor. Tako i moj prijatelj ugledni odvjetnik dođe susjedu u Zagorju s pitanjem: Čuj sused imaš ono vino od jučer? Da – dobrohotno odgovora sused. Dobro, onda meni daj pivo – kaže moj prijatelj.
Zagorska vina su imala nekad dosta metilnog alkohola i svi koji su ih pili osjećali su se kao direktori. Zato se, valjda, i to vino zove direktor. Danas se u Zagorju piju odlična vina i direktor je prošlost. Sada se fino, gospodski napiju, a ne kao nekad. U studentskim danima ružno se pilo. Zato savjet uglednog sveučilišnog profesora filozofa i danas pamte generacije – ako već pijete budite elegantni i uredni. Padnete, primjerice, dobro nakresani na ulici prolaznici će reći: gospodinu je pozlilo – i pomoći vam. A ako ste neuredni, komentar će biti: vidi pijanu budalu kak’ se našvajsala. Jedan poznati televizijski komentator, stariji ga se još sjećaju, došao je na vrata svog stana malo pod gasom s dvije pjevačice. Otvorila mu je njegova žena s viklerima, crvena u licu i strašno ljuta. A on će blago i snishodljivo: oprostite, gospođo, pogriješio sam kat! Od tad je uvijek govorio da ima strogu ženu koja mu se previše miješa u brak. Svejedno je proročki za šankom ponavljao: ako se budem rastao, ženu i djecu povest ću sa sobom. Kakvi su to roditelji koji se ne mogu brinuti za svoju djecu dok im ona ne napune šezdesetu.
Sad se mnogi spremaju u prijevremenu mirovinu. Kriza se bliži vrhuncu. Mirovina, jad i čemer – žali se moj kolega novopečeni umirovljenik. Konobarica mu donosi čašu vinu, a on je čudno gleda. Pa, naručili ste – reče konobarica koja odnedavno radi u lokalu Mrzli burek. Nisam – kaže novopečeni umirovljenik. Nemam love! Kako niste, uporna je konobarica: rekli ste Miro, vina! Dobro sam čula! Nije izbila kavga, jer netko još trijezan je zaključio da se konobarica zove Mira. Dobro da nije Kata, jer bila bi kata, strofa! – reče netko za susjednim stolom. U ovim teškim vremenima valja znati da je život najteža bolest. Sto posto je smrtan, a prenosi se spolnim putem. Dođe mi da uzmem pištolj i objesim se po ovakvom vremenu. Nemoj – tješimo ga, iza Dana mrtvih, ipak dolazi Martinje. Pa potom Božić, Nova godina… tko će sve to izdržati. A kad su Svi sveti, jesu li još uvijek na Dan mrtvih? – upita netko znatiželjno. Ne čujem dobro – čuje se sa susjednog stola. A zašto urlaš? Samo sam navratio na piće jer sam od skromne penzije kupio novi slušni aparat i sad slavim. I kako su žena i djeca? Ma, jeftino samo 200 kuna.
Pa, ovo je kao u Sabornici. Nitko nikog ne čuje i ne sluša. A godine 2030. i muškarci i žene ići će u mirovinu pod novim uvjetima. Živi bili, pa vidjeli!
