Autor: Sanjin Španović 11/23/2009 12:34
Samo petnaest mjeseci nakon što je predstavljen kao “spasitelj Zagrebačkog holdinga” Ivo Čović našao se pod ozbiljnom kritikom stranačkih kolega. Najbliži suradnici Milanovića u zagrebačkom SDP-u u otvorenim razgovorima s novinarima priznaju kako razmišljaju o novom rješenju na mjestu šefa Holdinga.
– Budimo pošteni, nije on skroz kriv za današnje stanje u Holdingu. Ali, isto tako budimo i dalje pošteni, pa recimo da on ništa ne radi tamo i da neće dugo to moći tako biti – rekao nam je jedan SDP-ov gradski zastupnik.
Iako i on, kao i drugi otvoreno pričaju o Čoviću, nitko od njih ne želi javno istupiti u javnost.
– Polako, imamo prvo za srediti važnije stvari, ali i on će doći na red. Predugo je sjedio na dva stolca, igrao dvostruku igru sa Zoranom i Bandićem. Mi krećemo u napad na Milana Bandića na skupštini, a on šalje neke pomirljive tonove preko medija. A šta je on to napravio u Holdingu – upitao se jedan drugi visokopozicionirani SDP-ovac.
Svatko od njih ima već u glavi rješenja za nasljednika Ive Čovića, no sa imenima ne žele uopće u javnost.
– Ima puno mladih, stručnih ljudi za koje niste ni čuli, a da nemaju veze sa politikom – kažu nam svi naši sugovornici.
Kada je u rujnu prošle godine preuzeo funkciju šefa gradske mega tvrtke, Ivo Čović dočekan je kao menadžer koji će sa svojim stručnim kvalitetama (tada su tako bile predstavljene) i transparentnim upravljanjem podignuti Holding iz poslovnog polusvijeta. Konačno, rečeno je kako će autoritarnim nastupom “novo i čisto poslovanje” primjeniti na sve razine tvrtke.
Čovic je stupio na zagrebačku pozornicu kao nasljednik Slobodana Ljubičića Kikaša, poduzetnika koji je uz potporu gradonačelnika Milana Bandića početkom 2006. spojio sve gradske tvrtke u Holding.
Ljubičićev instinkt za poslovanje i mogućnost zaduživanja Holdinga osigurali su Zagrebu nove škole, vrtiće, ceste, muzeje i drugo. No, s druge strane svaki projekt uz novu zaduženost gradske tvrtke nosio je i sumnje u korupciju i ubrzo su Holding i njegovo vodstvo s gradonačelnikom Bandićem postali sinonim za sve zamislive negativne strane jednog biznisa – nepotizam u kadroviranju, namještanje natječaja, pogodovanje u javnoj nabavi, malverzacije s nekretninama i drugo.
Kada je taj teret postao pretežak za Bandića, kojeg je dodatno pritiskao stranački šef Zoran Milanović, Kikaš napušta Holding, a na vruću stolicu (na Milanovićev zahtjev) sjeda “spasitelj” Čović.
Petnaest mjeseci kasnije – ovakav, drugačiji scenarij. Kako to da je “mesija zagrebačke ekonomije” postao problem svoje stranke? Dva su važna razloga.
Prvi, manje važan za SDP, ali puno važniji za građane Zagreba, jest da Čovic, pristojno rečeno, u ovih 15 mjeseci “nije oduševio”.
Na početku mandata, euforično je predstavljen projekt transparentne dodjele donacija Holdinga, kojim se htjela prekinuti Bandićeva i Kikaševa praksa podijele donacija svakome tko će moci vratiti uslugu.
Desetak dana nakon sto je Čovic po transparentom kriteriju dodijelio donacije, otkriveno je kako je u tajnosti dodatno donirao određene udruge koje su, slučajno ili ne, povezane s njegovim radnim mjestom.
Potom je najavljena hrabra kadrovska reorganizacija Holdinga kojom bi se trebalo na najviša mjesta, umjesto aferama sklonih Bandićevih ljudi dovesti sposobni menađžeri. Rezultat je bio zadržavanje svih Bandićevih ljudi, zapošljavanje novih i još mutnijih Bandićevih ljudi, uzimanje za savjetnika HSP-ovca koji je pod istragom USKOK-a, te zapošljavanje svojih prijatelja iz rodnog mjesta i bivših kolega iz HEP-a gdje je Čovic bio direktor.
Kad je na red došla vizija poslovanja ovdje se barem očekivao zaokret kojim bi se ipak odustalo od suludih Bandićevih projekata, poput gradnje 2000 stanova u Podbrežju, na kojima bi, uz trenutnu situaciju od 13 tisuća neprodanih stanova u Zagrebu, samo profitirao građevinski lobi. Doista, Čovic je napravio zaokret u strategiji poslovanja koji je trajao desetak minuta koliko je trebalo Bandiću da nazove Čovića i objasni “da to tak ne bu išlo”.
Naposlijetku, financijske dubioze Holdinga koje mu je ostavio Kikaš, Cović je rijesio tako da je odlučio o tome razmišljati kad dođe na red. Nakon što je potrošio sva sredstva koja mu je uz kredite ostavio Kikaš, situacija je takva da o novim školama i vrtićima danas nitko ne razmišlja, Holding je u minusu od milijardu kuna, nitko toj tvrtci ne želi dati kredit i kako bi se održala likvidnost poduzeća razmišlja se o povećanju cijena određenih usluga.
Potpuni neuspjeh u kontekstu preustroja i vođenja te tvrtke predstavlja prvi razlog nezadovoljstva u SDP-u sa Čovićem. Iako ce glavni uzrok njegove lako moguće smjene biti drugi razlog, kojeg ćemo uskoro objasniti, prilikom eventualne smjene javnosti ce biti prezentiran prvi razlog – neuspjeh kao menađžera.
No, pravi razlog je prakticiranje Čovića da sjedi na dva politička stolca. Jer, iako je doveden na Milanovićevu inicijativu i kao Milanovićev izbor, Čović se ne moze odreći ideje da se ipak može dogovoriti sa Bandićem.
U jeku najvećeg sukoba na relaciji Milanović – Bandić takav stav je iznenadio pa i razočarao Iblerov trg.
Oprostili bi mu oni “ne baš intenzivno bavljenje tvrtkom”, ali koketiranje sa crnom ovcom SDP-a teško ce Milanovićev krug zaboraviti. Paradoks te situacije jest da je danas jedina Čovićeva podrška u stranci sam Milanović, koji i dalje vjeruje da nije pogriješio njegovim izborom.
Ipak, nezadovoljstvo sa Čovićem u Milanovićevom djelu zagrebačkog SDP-a pritišće šefa stranke. Tamo nitko ne poriče Čovicu njegovo poštenje, ali mjesto šefa Holdinga uz te kvalitete zahtjeva poduzetnika koji će preuzeti odgovornost.
