Autor: Maja Gujinović 2/10/2010 9:29
Prošlo je točno sto dana od otvaranja dugoočekivanog Zagrebačkog plesnog centra, na mjestu nekadašnjeg kina ‘Lika’, u Ilici 10. Unatoč sinoćnjoj proslavi, prostor koji su plesači očekivali kao rješenje svih problema kontinuirano zapostavljene zagrebačke plesne scene, čini se, još nije ostvario svoju misiju.
Nakon što je iz prostor izašao zadnji radnik, nova velika kapitalna investicija s kojom se Grad može pohvaliti, kao da je ostavljena da se brine sama o sebi. Naime, kako ZPC nije zamišljen kao javna ustanova, kao zasebna stavka ne postoji nigdje u proračunu grada, niti su za njegovo održavanje predviđeni troškovi koji bi bili realni za održavanje takvog prostora.
Za sada, hladni pogon ZPC-a se financira isključivo preko dijela proračuna namijenjenog za Hrvatski institut za pokret i ples, koji ga vodi, i koji bi time trebao servisirati cijelu zgradu godinu dana.
– Imamo sredstava za tri do četiri mjeseca rada, pa 180 tisuća kuna koliko je predviđeno proračunom sigurno neće pokriti cijelu godinu – objasnila je Mirna Žagar, voditeljica ZPC-a.
Zadovoljna s dosadašnjim načinom funkcioniranja prostora nije ni Snježana Abramović, voditeljica Zagrebačkog plesnog asambla.
– Grad je napravio zgradu pa je dužan i snositi troškove održavanja. Centar nema fond već se održava sredstvima za program. Naravno da su plesači nezadovoljni – rekla je Abramović te dodala kako bi model javne ustanove bio rješenje.
Dok Grad ne osigura i sredstva za održavanje hladnog pogona i programa uvjeti za plesače su isti kao u svakom drugom kazalištu
Plesači s nezavisne scene su otvaranjem ZPC-a opet stavljeni u istu situaciju u kojoj su bili kada su svoje programe producirali u gradskim kazalištima. A to je da sa sredstvima koja dobiju za realizaciju programa plaćaju i održavanje zgrade.
– To nije plesni centar, već plesna periferija. Osim plaćanja troškova izvedbi, moramo još plaćati čišćenje, tehničara, dok nikakva programska sredstva ne postoje. Takve uvjete ionako imamo u svim kazalištima s kojim plesna scena surađuje, s tim da su i bolji i transparentniji – rekao je Goran Sergej Pristaš osnivač uspješnog plesnog kolektiva BADco., koji odbijaju sudjelovati u radu Centra pod tim uvjetima.
Kako objašnjava, ZPC je zamišljen po uzoru na javno-privatne modele angloameričkih plesnih centara, što je nemoguće kopirati kod nas gdje nema sponzora, mecena i sustav je sporiji.
Iako Žagar tvrdi kako je Centar maksimalno iskorišten kao mjesto za probe, te su ostvarene 23 premijere a je transparentnost veća nego u drugim institucijama i najavljuje bogat radioničarski program za idući mjesec, Pristaš misli drugačije.
– Mjesečno imaju po dvije premijere, a na izvedbama gledalište zjapi prazno. Problem nije u prostoru za probe koji se lako nalazi, već u odnosu prema upravljanju prostorom i cjelokupnom promišljanju plesne scene, kojoj bi centar trebao biti matična institucija – dodaje Pristaš.
