Autor: Irija Čajavec 1/14/2010 14:10
Slobodan Dragović živi u stanu u Vukovarskoj 68. Stan je dodjeljen njegovom ocu koji je bio upravitelj današnjeg Pučkog sveučilišta tadašnjeg Narodnog sveučilišta Moša Pijade, 1961. godine . Dragovića je 1972/1973. otišao u mirovinu te zatražio od Grada zamjenski stan. No alternativni stan do danas mu nije dodjeljen.
Današnji izgled stana u Vukovarskoj 68 je u derutnom stanju, prokišnjava, jednostavno je nemoguće živjeti u njemu. Sa Dragovićem živi još četvero stanara, od kojih je jedan član njegova majka koja je ostarjela i bolesna. Život joj je u tom stanu jednostavno nepodnošljiv. Dragović od Grada traži zamjenski stan. Odgovara mu stan bliže centra zbog bolesne majke.
– Moja majka je 1926. godište, stan koji nije u dometu hitnog prijma, ambulante, ljekarne jednostavno ne dolazi u obzir, da sam ja sam , bila bi to druga priča – kaže Dragović.
Dragović od 1997. godine šalje razne pritužbe, molbe, Gradu, poglavarstvu i ostalim nadležnim tjelima. No pozitivan odgovor nije dobio, dapače, žali se na neljubaznost i drskost gospođe Jasne Drnić-Vranić pomoćnice za upravljanje imovinom Grada. Pojedini mediji došli su i prije fotografirati taj ‘propao’ stan, no ni to nije pomoglo. No susjedu Dragovića, dodjeljen je stan u Selskoj. Holjevac je Dragoviću obećala pomoći.
Slijedeći gost Tatjane Holjevac bio je javnosti poznat predsjednik ‘Udruge prijatelja životinja’, Luka Oman.
-Imamo dobru suradnju sa gradom, dva puta tjedno su postavljni štandovi za informiranje građana na Jelačićevom trgu, dom za životinje Dumovec također dobro funkcionira – rekao je Oman.
Omanov problem je naime, prostor gdje bi bilo sjedište same udruge. Danas su smješteni u privatnom prostoru u Gajevoj ulici kojeg plaćaju 500 eura plus režije.
– Od Grada bi željeli poveći stan, po mogućnosti u centru, jer je volenterima i medijima tako lakše pratiti rad udruge, stan od 200 kvadrata ili više bio bi idealan, jer bi se u njemu održavali razni informativni programi za širu publiku – nadodaje Oman.
Holjevac je rekla da će napisati dopis potpore, jer podržava rad udruge.
Slijedeći posjetitelj bio je inovator Radovan Marin koji je patentirao dva proizvoda do sada. Najkomercijalniji je ‘okomiti bicikl parking’ koji nema alternative. Na europskom tržištu potpuno je prihvaćen proizvod, a ni američko ne oklijeva. Marin je trenutačno sa svojom radnjom u neodgovarajućem prostoru na Maksimiru. Traži veći i bolji lokal od grada. Gospodraska komora odbija zahtjeve.
– Dnevno sam spreman proizvesti do 1000 komada proizvoda i dok bi imao lokal, dao bih ljudima radna mjesta.’ Holjevac je također obećala pomoći.
Posljednja Građanka bila je Helena Horvat, koja se požalila na Rockfellerovu ulicu, gdje se jednostavno ne može hodati zbog parkiranih automobila. Dešavaju se brojne nesreće.
-I moja kćer je imala nesreću na tom potezu te danas u trudnoći trpi velike bolove u nozi. Mnogo studenata medicinskog fakulteta , pacjenata i naravno stanara i ostalih građana onuda prolazi-
Također Horvat se požalila na stepenice Svibovac i Ljubinkovac koje su razrušene i teško se penjati po njima. Tražili su pomoć od mjesnih samouprava no ona nikada nije pružena. Holjevac je odlučila doći vidjeti i povesti sa sobom odgovorne ljude koji bi trebali urgirati na ovome potezu.
