Autor: Emina Šašek 11/13/2011 10:47
Završna svečanost obilježavanja 120-te obljetnice rođenja Tina Ujevića, obilježena je u subotu u restoranu Tip-Top. Za vratima gostionice Tin je pronalazio nove inspiracije i vodio genijalne monologe. Taj je prostor Ujević pretvorio u svoj teatar i svoju Akademiju. Ljudi su ovdje dolazili vidjeti i čuti Tina. U toj istoj gostionici u programu Sjećanje na Tina, istaknuti umjetnici scenski su obnovili fragmente djela velikog pjesnika.
Najistaknutiji afirmator Ujevićeva djela i poetskog teatra u Hrvatskoj Goran Matović, u okviru ovog scenskog događanja, obilježio je trideset i petu obljetnicu neprekidnog igranja Tina. Svoj govor započeo je interpretacijom Ujevićevog Proslova pred čitanjem.
– Ali, ne! ja to sporim: na dan kada umrem ostvarit će se naglo sve što nije moglo za mojega života; zavladat će čista ljubav, bratstvo ljudi i apsolutna pravda. Zbog te blagoslovljene ere čovječanstva ja sam već na vrijeme kušao da ubijem samog sebe. A što bih jedino potomcima htio namijeniti u baštinu bila bi: vedrina. Kristalna kocka vedrine. – ushićeno govori Matović. Ovom prilikom ispričao nam je i zanimljivosti koje su mu se dogodile na brojnim putovanjima na kojima je, zajedno s Arsenom Dedićem, interpretirao Ujevića.
‘Kad Matović govori Tina to je kao da pada giljotina’
Goran Grgić, predsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika, predao je Matoviću priznanje za doprinos hrvatskom glumištu i afirmaciju poetskog teatra u našoj domovini. Predstavio ga je čitajući posvetu Luke Paljetka.
Kad Matović govori Tina, to je kao da pada giljotina! – u jednoj je posveti napisao Paljetak. Ta rima mogla se, na ovoj svečanosti, odnositi na sve prisutne izvođače. Goran Matović, Tonko Lonza, Perica Martinović, Tonko Maroević, Vesna Tominac i Mirela Videk, prenijeli su brojnim posjetiteljima Ujevićeva djela, a Edin Karamazov je sviranjem na lutnji pridonio još ugodnijoj atmosferi.
Posjetitelje je najviše dirnula interpretacija glumice Vesne Tominac koja je izvela Igračku vjetrova.
– Pati bez suze, živi bez psovke, i budi mirno nesretan. – s puno je emocija govorila Vesna.
Brojni posjetitelji svih generacija, na ovoj su svečanosti još jednom dokazali kako se Tin Ujević ne zaboravlja, te da njegova djela i dalje žive u srcima mnogih ljudi.
