Autor:: Velimir Bujanec 6/22/2010 12:53
U organizaciji Kluba veterana 148. brigade Hrvatske vojske prije desetak dana je u zagrebačkom Trnju prikazan potresni dokumentarac „Macelj – gora zločina“. Zbog iznimnog interesa, nakon emisije u kojoj mi je gostovao preživjeli sudionik Bleiburga i Križnog puta – Stjepan Brajdić, domobranski časnik kojeg su komunisti, sa samo 19 godina osudili na smrt strijeljanjem – dokumentarac o Macelju prikazali smo u cijelosti na OTV-u, u sklopu TV Bujice, u petak, 18. lipnja, u 19:00 sati. Šokantan film izazvao je burne reakcije, ponajprije onih nečiste savjesti.
Civilizacijska je tekovina da svi priznaju zločin – ma tko ga počinio, a žrtva je uvijek ta koja zaslužuje suosjećanje i duboko poštovanje. U tom kontekstu gledam i na posjet predsjednika Josipovića Bleiburgu. Korektan, obrazovan i pošten predsjednik, koji za razliku od njegovog prethodnika ima ambiciju postati predsjednikom koji spaja, a ne koji dijeli, poklonio se, osim u Sloveniji, žrtvama jugoslavenskih partizana i na samom bleiburškom polju. To, naravno, nije bilo po volji boračkim veteranima iz njegove pratnje, pa se valjda zbog nečiste savjesti, nisu usudili prijeći slovensko-austrijsku granicu. Skandalozna izjava pouzdanog koalicijskog partnera HDZ-a – Milorada Pupovca, o tome kako „na Bleiburgu nije bilo nevinih žrtava“ jednostavno je – neprihvatljiva. S pravnog, humanog, civilizacijskog, a najviše – suvremenog europskog stajališta. Kako bi, gospodine Pupovac, završio političar koji bi se u demokratskoj i ujedinjenoj Njemačkoj usudio reći da u Dresdenu nije bilo nevinih žrtava?!
Film o Macelju podsjeća nas na svirepi partizanski zločin koji su krajem svibnja i lipnja 1945. godine nad hrvatskim vojnicima, svećenicima i franjevcima počinili uglavnom Hrvati – simpatizeri komunističke Jugoslavije! Projekciji potresnog filma nazočili su rijetki preživjeli svjedoci maceljske tragedije te pripadnici udruge „Macelj 1945“ i Hrvatskog obrednog zdruga „Jazovka“ koji danas – 22. lipnja, kod poznate jame na žumberačkoj gori, organizira komemoraciju sa svetom misom zadušnicom koju predvodi kardinal Vinko Puljić.
Već spomenuti Brajdić nekim je čudom preživio osudu na smrt 1945. i odgulio punih deset godina Stare Gradiške. Danas je predsjednik Udruge „Macelj 1945“ pa taj vitalni, simpatični starac – hrabro i bez straha govori o nečem, o čemu i punih 20 godina nakon uvođenja demokracije mnogi ne vole govoriti, ili govore sa nelagodom i strahom. Na promociji dokumentarca Brajdić je okupljene veterane Domovinskog rata znakovito upozorio: „Čuvajte svoje grobove, da ih se ne bi preoralo, naše su uništili, a na dobrom su putu da unište i vaše!“
Pokojni kardinal Franjo Kuharić na grobištu Lepa Bukva, u lipnju 1991. godine prvi je puta služio svetu misu zadušnicu za sve žrtve Križnog puta i javno progovorio o zločinima na Maceljskoj gori, o kojima se moralo šutjeti tijekom punih 45 godina komunističke strahovlade.
Javnost je do nedavno bila upoznata s tek tri lokacije grobišta na području Macelja – Lepa Bukva, Ilovec i Smiljanova graba. Na položaju Lepa Bukva, 24. lipnja 1992. godine Državna komisija Hrvatskog sabora započela je istraživanja. U 4 jame, u koje su komunisti bacali Hrvate, pronađeni su posmrtni ostaci ukupno 174-ero vojnika i civila te 21 svećenika i bogoslova. Ljudske su kosti pronađene čak i u bunaru šumarske kuće bivše rezidencije jugoslavenskog diktatora Josipa Brzoza – Tita!
Državna komisija istraživala je i grobišta u Ilovcu. Na području Macelja istražene su ukupno 23 jame i pronađeni posmrtni ostaci 1163 ljudi, među kojima je bilo na stotine žena i djece. Komisija još uvijek nije istražila Smiljanovu grabu, kao ni mnoga druga grobišta pa je oko 130 jama do današnjeg dana ostalo neistraženo! Smatra se da je na Macelju stradalo više od 12 000 žrtava, pa taj zločin, čak i kad su brojke u pitanju, možemo slobodno usporediti s poljskom Katinskom šumom. I dok su se Poljaci istinski potrudili da za neviđeni staljinistički pokolj čuje cijeli svijet, nekim Hrvatima baš kao da je u interesu dan, danas zataškavati zločin na Macelju. Iz još uvijek nepoznatih razloga saborska Komisija je u kolovozu 1992. godine morala prestati s radom. Njezin rad nikada više nije nastavljen, a počinitelji strašnog partizanskog zločina naravno, nisu procesuirani! Državni organi šute, iako dobro zanaju da glavni egzekutor i dan nanas živi u vili na zagrebačkom Tuškancu. Riječ je o partizanskom poručniku S. H. bivšem komandantu krapinske OZNE!
