Autor: Autor: Marin Knezović, FOTO: Jabuka TV 4/5/2016 10:29
2010. Davor Bernardić je većini zagrebačkih članova SDP-a izgledao kao savršeni predsjednik Gradske organizacije, što je u praksi značilo i izgledni gradonačelnik Zagreba. Fizičar, košarkaš, „lep ko greh“, izrastao iz članstva, gradski i saborski zastupnik činio se pravim izborom i trajnim rješenjem za zagrebački SDP. Najuži krug oko Bernardića je u njegovom izboru za predsjednika SDP-a Zagreba vidio je tek početak briljantne političke karijere. Bernardić je trebao, pošto postane gradonačelnik Zagreba, umjesto Zorana Milanovića postati i predsjednik SDP-a Hrvatske. Naredni je korak bilo mjesto premijera. Predsjednik Republike? Zašto Bernardić konačno i to ne bi bio? Davor Bernardić je navodno „najbolje što se dogodilo SDP-u u zadnjih dvadeset godina“.
Šest godina poslije malo je ostalo od tih silnih obećanja. SDP već tri godine nema ozbiljnog udjela u upravljanju Zagrebom. Od čvrstog uporišta SDP-a na lokalnoj razini ambicije esdepeovaca u Zagrebu morale su se zadovoljiti vlašću u nekoliko vijeća gradskih četvrti i u manjem broju mjesnih odbora. Stranački se rad sveo na natjecanja u kuhanju gulaša, fantomske projekte poput strategije razvoja Zagreba u kojem su navodno sudjelovale stotine esdepeovaca (!!!) i stalnu borbu za prevlast i spletkarenja u mjesnim organizacijama.
Izlaz iz takve situacije zagrebački esdepeovci okupljeni oko Davora Bernardića i Rajka Ostojića vidjeli su, ma koliko to vanjskom promatraču apsurdno izgledalo, u preuzimanju SDP-a na državnoj razini. Opterećeni izbornim porazima na lokalnom nivou nisu se Bernardić i Ostojić usuđivali sami kandidirati za novog vođu SDP-a već su se odlučili za upravljanje strankom „preko posrednika“. Paravan je trebao biti dugogodišnji SDP-ov župan Primorsko – goranske županije Zlatko Komadina. Na stranu koliko bi Komadina, da je postao predsjednik SDP-a Hrvatske, bio spreman plesati po glazbi zagrebačkog dvojca, ali poslije očekivane izborne katastrofe SDP-a na parlamentarnim izborima ovakvo „rješenje“ je izgledalo Milanovićevim protivnicima u stranci kao moguća opcija.
Kao što danas znamo, plan se u potpunosti izjalovio. Milanović ne samo što je uvjerljivo pobijedio Komadinu nego je osigurao većinu kandidata na državnoj konvenciji. Što je pak osobito zabrinjavajuće za trenutačno vodstvo zagrebačkog SDP-a Milanović je pobijedio Komadinu i u Zagrebu. To je pokazalo ozbiljne pukotine na zagrebačkom bunkeru Bernardića i Ostojića. Zagrebačka tvrđava suparnika Zorana Milanovića je na rubu samourušavanja! Šest godina na čelu SDP-a Zagreba bez rezultata umorila je i veliki dio Bernardićeve sljedbe.
Da li Bernardić i Ostojić imaju šanse za opstanak u vodstvu SDP? Trenutačno su sve karte u rukama Zorana Milanovića. Bernardića i Ostojića mogu spasiti samo pristaše Zorana Milanovića, točnije njihova međusobna nesloga. Veliki broj kandidata sklonih Zoranu Milanoviću za mjesta u predsjedništvu i glavnom odboru SDP-a može dovesti do rasipanja glasova na državnoj konvenciji. Tada bi, razmjerno malobrojni delegati skloni protivnicima Zorana Milanovića, mogli progurati svoje kandidate discipliniranim i koncentriranim glasanjem samo na „odabrane“. Posao je Zorana Milanovića, ako više ne želi mučne scene i svađe u najvišim stranačkim tijelima, da taj problem riješi izravnom intervencijom.
Odlazak Bernardića i Ostojića iz vrha SDP-a značio bi i konačan „izlazak“ Milana Bandića iz stranke koju je formalno napustio 2009. Javna je tajna kako je Bandićev utjecaj u zagrebačkom SDP-u još uvijek vrlo jak. Bacanjem proračunskih „mrvica“ zagrebačkim esdepeovcima i povremenim zapošljavanjima u gradske službe i u Zagrebački holding Bernardiću sklonih esdepeovaca Bandić se često ponaša kao „vladar iz sjene“ SDP-a u Zagrebu. Komadinin poraz tako nije samo poraz Bernardića i Ostojića nego i zagrebačkog gradonačelnika.
Poslije šest godina iza Davora Bernardića u zagrebačkom SDP-u ostaje velika politička, moralna i materijalna pustoš. Tko god bio novi predsjednik SDP-a Zagreb neće mu biti lako.
