Svi smo to doživjeli. Težak dan na poslu, stres, dosada ili samo loše raspoloženje – i odjednom nas privlači čokolada, pizza ili nešto “za dušu”. No često ne jedemo zato što smo gladni, nego zato što smo emotivno iscrpljeni.
Razlika između fizičke i emocionalne gladi
Fizička glad dolazi postupno – osjećamo prazninu u želucu, manjak energije i potrebu za konkretnim obrokom. Emocionalna glad dolazi naglo i traži točno određenu hranu, najčešće onu bogatu šećerom ili masnoćama.
Takva hrana potiče lučenje dopamina – hormona ugode – i na trenutak ublažava stres. Problem je što učinak traje kratko, a često ga prati osjećaj krivnje.
Hrana kao navika iz djetinjstva
Mnogi su odrasli uz rečenice poput “Evo ti nešto slatko da se razveseliš” ili “Pojedi pa će ti biti bolje”. Tako hrana postaje simbol utjehe i sigurnosti. U odrasloj dobi taj obrazac ostaje, iako uzrok više nije glad, nego emocija.
Kako prepoznati okidače
Prvi korak je zastati i zapitati se: “Jesam li stvarno gladan ili mi je dosadno / tužno / stresno?”
Vođenje kratkih bilješki o tome kada i zašto posežemo za hranom može pomoći u prepoznavanju obrasca.
Zamjena, a ne zabrana
Rješenje nije stroga zabrana omiljene hrane. Umjesto toga, korisno je pronaći alternativu za emociju – kratku šetnju, razgovor s prijateljem, tuširanje, glazbu ili nekoliko minuta dubokog disanja.
Hrana nije neprijatelj. Ona postaje problem tek kada je jedini način suočavanja s emocijama.
Svjesno jedenje
Jedan od najjednostavnijih alata je usporiti. Jesti bez mobitela i televizije, osjetiti okus, miris i teksturu hrane. Kada jedemo svjesno, češće prepoznajemo trenutak sitosti i uživamo u manjoj količini.
Ravnoteža je ključ
Hrana bi trebala biti izvor energije i užitka, a ne sredstvo bijega. Povremeni “comfort food” dio je normalnog života. No kada postane svakodnevna utjeha, možda je vrijeme da poslušamo što nam emocije pokušavaju poručiti.
