Autor:: Drago Pilsel 4/22/2010 9:12
Margelov institut i Centar za društvena istraživanja “dr. Branko Horvat” iz Zagreba daju bezrezervnu podršku Predsjedniku Republike Hrvatske dr. Ivi Josipoviću s obzirom na predsjednički govor izrečen u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, a posebice na njegovo obraćanje vezano za patnju koju su iskusili građani Bosne i Hercegovine, mnogobrojne obitelji, djeca i žene zbog negativne hrvatske politike za vrijeme trajanja ratnih sukoba u toj zemlji 90-tih godina prošlog stoljeća.
Uistinu, trebalo je smoći snage, obraza i morala da se zločin osudi. Plemenite isprike i žaljenja upućene s najvišeg mjesta Hrvatske države daju nadu u bolje sutra te mirnog suživota naroda dvaju država, ali i triju konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.
U razgovoru za novi broj tjednika “Nacional”, predsjednik Josipović kaže kako vjeruje da će njegov nastup u BiH koristiti Hrvatima u toj zemlji te da je “skidanje ratnih hipoteka važno za njihov položaj”, koji do sada nije bio dobar. “Žao mi je što Vlada to nije prepoznala” rekao je. Analizirajući i hrvatsku politiku prema BiH u vrijeme bivšeg predsjednika Franje Tuđmana, Josipović je ocijenio kako je ta politika u mnogočemu bila pogrešna, jer se Hrvatima u BiH godinama slala latentna poruka da BiH nije njihova domovina, a takav je pristup tamošnjim Hrvatima nanio goleme štete jer ih je demotivirao da snažnije i aktivnije sudjeluju u državnim tijelima Federacije BiH.
U ime žrtava, obitelji preživjelih i svih slobodoljubivih građana Republike Hrvatske, bilo je važno vidjeti da se je Predsjednik Republike Hrvatske i na mjestu bivšeg ustaškog koncentracijskog logora Jasenovca poklonio žrtvama i učinio gestu isprike za kukavičke zločine koji su pod egidom hrvatskog naroda i hrvatske države počinjeni od strane ustaškog fašističkog kvislinškog režima za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Nalazimo se pred skoro obilježavanje 65. godišnjice završetka Drugoga svjetskoga rata i ja isto tražim, pa stoga i ovo pišem, da se u hrvatskoj javnosti govori više o zločinačkom karakteru Pavelićeve NDH i stradanju Srba, Židova, Roma, Hrvata, drugih naroda i skupina od strane ustaškog fašističkog režima. Pozivam i ja Republiku Hrvatsku da kao trajno sjećanje na goloruke jasenovačke mučenike koji su vršeći proboj kroz bodljikavu žicu krenuli prema slobodi za simbol najvećeg stradanja na našim prostorima ikad proglasi Nacionalni dan sjećanja na Jasenovac.
Ali treba smoći snage da pogledamo istinu i u našem gradu. Jer, što nam znače geste predsjednika Josipovića u BiH ili u Jasenovcu, što znači tamošnji govor bivšega predsjednika Stjepana Mesića i njegova (opravdana) ljutnja zbog relativiziranja antifašizma, što pak oštre riječi premijerke Jadranke Kosor da takva relativizacije neće proći kada se usred Zagreba i dalje veličaju ustaške glavešine?
Da, upravo tako. Organizacije spomenute na početku ovoga teksta su, kao civilnu akciju, na Međunarodni dan sjećanja na Holokaust 27. siječnja 2010. godine, pozvali Poglavarstvo Grada Zagreba za promjenu imena Mjesnog odbora Pešćenica koji nosi ime po ustaškom ideologu i ratnom zločincu, ministru NDH, ”hrvatskome književniku Mili Budaku” (Zagreb, Ulica Horvat – Kiš Franje 12; telefon: 614 43 14) u ime hrvatske dječje glumice Lee Deutsch stradale na putu prema logoru Auschwitz 1943. godine. Od gradske će se Skupštine zatražiti promjena imena tog odbora. I u tome ih naša redakcija, vjerujem, u potpunosti podržava.
Točno je. Kako je svojedobno izvijestio ”Novi list”, jedan od ukupno 16 mjesnih odbora na zagrebačkom Žitnjaku, na samom rubu tog poznatog zagrebačkog kvarta, koji graniči s Avenijom Marina Držića i Vukovarskom ulicom, službeno nosi naziv ”Mjesni odbor Hrvatskog književnika Mile Budaka”. Folnegovićevo naselje najmanja je samoupravna jedinica u gradskoj četvrti Žitnjak-Pešćenica. Prema službenim podacima u njemu živi 1761 osoba. Mjesni odbor je do 1993. godine nosio ime Otona Župančića da bi ga preimenovali u Mjesni odbor Mile Budaka. Upravo tako, s velikim početnim slovom Budakova zvanja, kojim se valjda želi naglasiti njegovo književno djelo, a zanemariti ono političko, iako je to, naravno, nemoguće.
Nakon zvučnog rušenja spomenika Budaku i Juri Francetiću 2004. godine, na početku prvog premijerskog mandata Ive Sanadera – čime je Hrvatska uoči početka pregovora s Europskom unijom stekla nepodijeljene simpatije domaće i međunarodne javnosti – lik i djelo ustaškog ratnog zločinca nastavili su živjeti u manjim hrvatskim mjestima. Naime, i nakon što je ”pao” Budak u Svetom Roku, čak 17 ulica drugih hrvatskih gradova nastavilo je nositi ime ”hrvatskog književnika Mile Budaka”. No, Budak je uskrsnuo ne samo u provinciji već i u glavnom gradu Hrvatske, u samom središtu grada. I to na sramotu SDP-a koja u tom odboru ima većinu. Do kada će ta stranka te zločince promovirati i kako da to nije tema političkog nadmetanja među kandidatima za vodstvo SDP-a grada Zagreba?
I vi se, možda, pitate kako je moguće da jedan mjesni odbor u Gradu Zagrebu nosi ime ustaškog doglavnika i što vlasti kane poduzeti u vezi s tim? Dobro se sjećam reakcije prof. Josipovića kada smo o tomu govorili u tijeku kampanje. Bio je ogorčen. Da zaključim: u tom zagrebačkom naselju na vlasti je SDP i treba vidjeti kako će se oni postaviti, ali i vlast na višoj razini jer je njihova ustavna dužnost čuvati tekovine antifašizma. Nikako ne bi trebali pristati da u glavnom gradu postoji ime čovjeka koji je simbol nacizma i najgoreg oblika ustaške tiranije i krvoločnosti u Hrvatskoj.
