Autor: Kostadinka Velkovska 2/16/2013 11:00
Teško je trenutno pisati o događanjima u Gradu Zagrebu, a ne spomenuti izbore i kandidate za gradonacelnika. Evo, od ovoga smo tjedna bogatiji za dva nova kandidata, i to žene. Jupi! Svaka im čast! Držim fige! Imena nisu uopće bitna u ovom trenutku, nije bitan ni stranački predznak, bitno je da više ne živimo u svijetu muškaraca, da postoje žene koje imaju sposobnosti, volje, želje, snage, ali i hrabrosti boriti se. U čemu je naš problem? Zašto stalno naglašavamo svoju inferiornost? Jesmo li mi zene uopće slabije od
muškaraca ili nismo spremne prihvatiti ravnopravnost, jer ako smo ravnopravne, ravnopravne smo uvijek. Jesmo li možda same krive za dobar dio te neravnopravnosti?
Hm, teško pitanje. Ali, ako sagledamo iskreno i objektivno, jesmo li mi zapravo u svakodnevnim situacijama mozda licemjerne?!
Nedavno je bilo Valentinovo, dan koji nas žene asocira na bombonijere i crvene ruže, a muškarce na pritisak da s tom kupljenom crvenom ružom moraju hodati gradom i biti “otkriveni”. Kao da svi alfa mužjaci upiru prstom i govore: on je pokleknuo, nema mu spasa, više nije “jedan od nas”, on je ZALJUBLJEN! Uf, uf, uf, velike li katastrofe!
Većina žena koje ja znam naglas će uvijek reći da ne vole ruže jer je to klišej, ne vjeruju u Valentinovo jer ljubav bi se trebala iskazivati svaki dan, i ne očekuju ništa od svojih partnera jer im ne treba dokaz njegove ljubavi u obliku bombonijere – bajadere. Ali iste te žene, Valentinovo će provesti nadurene i u svađi, ako ih njihov dragi nije iznenadio doručkom u krevet, buketom cvijeća, izlaskom na romantičnu večeru, ili barem malim srčekom na kojem piše I LOVE U! Baš smo grozne ponekad i same sebi nejasne.
Da se sada vratimo malo na naše moguće buduće gradonačelnice. Dok će neki komentirati kako su im šanse za pobjedu male ili nikakve, secirati njihove rečenice, stavove, nastup, odjeću pa i sminku, ja ću reći: Dame moje, ne dajte se! S naglaskom na riječ dame. Žena da bi se borila u areni muškaraca, ne mora se ponašati kao muškarac. Ne mora biti glasna, napadna ili vulgarna da bi je primijetili. Žena ne mora biti hladna, bezosjećajna i nedodirljiva da bi bila ravnopravna. Žena samo treba biti sigurna u sebe i ne skrivati da je DAMA. Pa muškarci ne skrivaju da su muškarci, je li tako? Onda ni mi ne moramo svoje sposobnosti dokazivati praveći se da smo nešto što nismo. Tek tada ispadamo slabe i neravnopravne!
Nitko na glasačkom listiću ne bi smio birati kandidata po spolu, već po imenu i prezimenu koje su si sami stvorili, svojim radom i trudom. Niti muškarac kao pobjednik može zahvaliti svom spolu na tome, niti žena za poraz može okriviti spol.
Zagrepčanke i Zagrepčani su mudri ljudi, znaju kakav Grad žele, i znaju da im je jedino bitno da imaju na celu grada osobu kojojoj je Grad na prvom mjestu, bez obzira nosi li hlače ili suknju. Zato kandidati naši, oborite nas s nogu svojim programima, željom za bolji Zagreb i voljom da u tome i sudjelujete. Misleći pritom na sve nas kojima nije bitno jeste li gospođa ili gospodin, već koji smo dali glas za nekoga u koga vjerujemo.
