Zagrepčani imaju veliku dušu za svakoga

Kostadinka Velkovska

Autor:: Kostadinka Velkovska 5/14/2011 10:10

Lijepo događanje na Trgu bana Jelačića, pa dođite, zabavite se i podržite ovu značajnu akciju.
U organizaciji Udruge za unapređenje kvalitete života ”S.O.S.” i poznatog Guinnessovog rekordera Krunoslava Budiselića (organizator obaranja rekorda) mladi Hrvatski rekorder Dario Cvitković dana 12. – 14. svibnja 2011. prvi puta u RH i na Trgu bana Jelačića pokušati će oboriti svjetski rekord u ”Najdužem igranju stolnog tenisa”.

Pokrovitelj ovoga projekta je gradonačelnik grada Zagreba gospodin Milan Bandić koji će i odigrati prvi set sa Dariom. Rekorder Dario Cvitković planira neprekidno igrati stolni tenis najmanje 10 sati, a kao suparnici bi se izmjenjivali poznati sportaši, pjevači, glumci kao i osobe iz javnog života (dosadašnji svjetski rekord je 8 sati i 57 minuta).
Uz samu sportsku priredbu organizirani su koncerti, modna revija, različite promocije i sl. kao i humanitarna akcija prikupljanja financijskih sredstava za neophodnu sportsku opremu stolnotenisačima s invaliditetom 1.
Hendi-ping lige. Projekat će pratiti tiskovni, radijski i TV mediji iz cijele RH , a postoje i naznake o dolasku inozemnih medija. Organizator ima u planu održavanje nekoliko press-konferencija na atraktivnim lokacijama u gradu Zagrebu kako bi skrenuli pozornost što večeg broja građana i pozvali ih da svojim dolaskom daju podršku ovom projektu.

Bitno značajan simbol Grada Zagreba je oduvijek bio Dinamo i za mlade i za stare. Adrenalin se povećavao prije svake utakmice, spremanje mladih navijača na utakmice bio je uobičajeni posao svake majke. Sve se podredilo utakmicama, ručak na vrijeme, sve obveze odrađene da bi se ležerno moglo do maksimirskog stadiona. A doma pak u isčekivanju ostali ukućani pred male ekrane. Isčekivalo se vidjeti koliko je navijača, tko zabije gol, kako se igra, jesu li igrači u formi, a o rezultatu da i ne pričam. O tome je ovisilo raspoloženje tjedna. Po završetku utakmice isčekivanje na prozoru, kad će se vratiti naši mladi navijači, pa slijedi prepričavanje i uspoređivanje priča sa lica mjesta i onoga što se vidjelo na ekranima. Nekad je legendarni sportski komentator Mladen Delić za vrijeme prijenosa utakmica govorio od uzbuđenja i sreće: ”Dragi slušatelji i gledatelji, zar je to moguće?”, a sad ta izreka nema veze sa sportom nego sa onim što nam se događa, pa glasi: ”Dragi građani, da li je to moguće?” To su bila sportska vremena i događanja u pravom smislu riječi. Grad je za to živio.

A sada, što se dogodilo sa maksimirskim nogometom u Zagrebu? Čitam u novinama naslove i žalostim se: ”Dinamovo umiranje u zagrljaju Zdravka Mamića”, pa onda redom: ”Navijački bojkot”, ”Sponzorski sitniš”, ”Politički adio”, ”Igrački bijeg” i ”Treneski harakiri”. Neću ni pomislit na što me podsjećaju ovi napisi, ali u jedno sam sigurna, nikako me ne podsjećaju na sport, na diku i ponos našega Grada. Imam pravo razmišljati kao građanka i zapitati se zar je teško primijeniti formulu po kojoj su se punili stadioni, po kojoj su utakmice bile pravi sportski euforični doživljaji, po kojoj se danima prepričavalo kako je igrao koji igrač, po kojoj smo bili ponosan Grad Dinama.

Zašto nam sadašnje formule pune samo tiskovine sa kojekakvim zavrzlamama ljudi koje bi trebali biti glavni akteri za unapređenje tog nama važnog kluba, a da se pritom niti ne spomene ono najvažnije, a kao da su na sport zaboravili. Svakakve mi tu cirkusarije čitamo, samo ne ono što bi trebali o tom Klubu znati, a to su igrači, navijači, treneri i rezultati. Što bih mogla drugo kazati, nego ajmo se prihvatit posla, igrati dinamovski nogomet kao nekada i diviti se svemu što je u vezi s tim. Pretežak je to napor za igrače da bi ih bacili u drugi i treći plan, a ispred stavili bezvezna prepucavanja koja ne služe ničemu. Valjda su toga svjesni. Kako god bilo, kome pravo ili krivo meni je Dinamo i dalje oličenje veličanstvenog Kluba u našem Gradu. Pitajte, razgovarajte, smirite strasti, nemojte prostačiti, ipak je Zagreb Grad kulture, uvažite igrače, vjerne navijače, trenere i sve one koji vole Dinamo. Ne gine vam rezultat. Pa zaboga, svi smo mi svoji – a ko će kome ako ne svoj svome. Kad stignete doseći taj nivo, potrudite se da tako i ostane. Znam da je jako teško trajati, ali ako ustrajete i to je već puno.

Ali ima naš Zagreb razloga biti i ponosan. Upravo su se sa medaljama vratili zagrebački srednjoškolci s ovogodišnje Međunarodne konferencije mladih znanstvenika u Moskvi, koji nam poručuju: ”Znanost nije nimalo dosadna, već je uzbudljiva i zanimljiva poput igre”. Eto, to nam trebaju reći srednjoškolci. Pa učimo od njih!
Evo još jednog ponosa, prvo prvenstvo Hrvatske u minigolfu, koje će ujedno biti selekcija za prvi odlazak Hrvata na Svjetsko prvenstvo u Švedskoj, održat će se 21. i 22. svibnja u Zagrebu. Kažu poznavatelji toga sporta da je potrebna velika mirnoća u igranju minigolfa, najavljuju i početak noćne lige minigolfa uz puno zabave i veselja. Zar to nije odlična stvar za naše mlade.

Svaka čast!

Planira se još puno lijepoga u Zagrebu. Evo, najavljuju uređenje radničke Trešnjevke, pa bi po sadašnjem prijedlogu struke Tratinska bila prepoznatljiva ulica obrtnika i uslužne djelatnosti a Nova cesta bi postala dio nove zagrebačke modne scene. Bravo!
Imamo senzibilitet i za napuštene životinje, uključili su se umjetnici i u tu svrhu otvorena je i prodajna izložba 64 darovane slike i skulpture u Galeriji Kristofora Stankovića u Zagrebu, čiji prihod je namijenjen Gradskom skloništu za napuštene životnje Dumovec. Bravo, bravo, bravo! A da smo prava metropola kulture dokazuje i ponovni dolazak kolumbijske pjevačice Shakire. Arenu je napunila ko od šale i razveselila
publiku do usijanosti. Odličan pet! Dijelili su se i Porini u Lisinskom, spomenut ću između ostalih Porina i Porin za životno djelo violinisti Josipu Klimi, jednom od najomiljenijih umjetnika. Svima čestitam!

Kad smo već kod ponosa Grada, ne mogu a da se ne osvrnem na naše trgove, svugdje se nešto lijepo događa i to u humanitarne svrhe. Kako me to ne bi veselilo, kad vidim kako smo mi osvješteni građani. Sretna sam zbog toga, jer građani Grada Zagreba po ne znam koji put su dokazali da imaju veliku dušu za
svakoga.

Dragi moji, iskoristite lijepo vrijeme, nemojte propustiti događanja koja nam nudi naš Grad i napunite baterije za radni tjedan. Vjerujte mi, bolje ćete se osjećati i duhom i tijelom. Bok!